UNOS TEČNOSTI: Koliko tačno nam je potrebno tokom trčanja?

Tema balansiranog unosa tečnosti tokom sportskih aktivnosti danas je postala dio stalne diskusije šire sportske javnosti.

1648

Pripremio: Dražen Filipović

Dok su u 90-tim godinama prošlog stoljeća maratonce prije utrke sa razglasa pozivali da piju što više tečnosti, ta praksa nije bila uobičajena za ranije decenije.

Tako veliki Emil Zatopek i Abebe Bikila, pobjednici na Olimpijskim igrama 1952. i 1960., cijelu su maratonsku distancu istrčali bez kapi vode. Tek je u 70-tim godinama prošlog stoljeća nadvladala praksa okrepa tokom utrka, najprije samo kao nadoknada izgubljenog znoja, da bi kasnije prerasla u opijanje, onoliko koliko možete podnijeti.

Intoksikacija vodom

Sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća, razvojem sportske psihologije ustanovljena je intoksikacija vodom kod takmičara na velikim utrkama, i to zbog prekomjernog konzumiranja iste. Iako preveliki unos tekućine u najvećem broju slučajeva nije fatalan za ljudsko tijelo, sa druge strane ne pruža nikakve benefite trkaču, čak naprotiv.

Praksa prekomjernog ispijanja tekućine tokom sportskih aktivnosti je nastavljena i u 90-tim bez obzira na upozorenja na intoksikaciju vodom i hiponatremiju (nizak nivo natrija u krvi) kod brojnih sportista. Ne tako davne 1996. Američki fakultet sportske medicine preporučuje unos od 0.6 do 1.2 litre tečnosti na sat, ili već koliko možete podnijeti.

Utjecaj znojenja

Javlja se i novi pokret koji propagira umjeren unos tekućine, prije svega kako bi se izbjegla hiponatremija, a unos tekućine se veže uz sam osjećaj žeđi. Klasična škola i dalje podržava što veći unos tekućine, osobito zbog utjecaja vanjske temperature i samim time većeg iscrpljivanja.

Pogled na to kako utjecaj znojenja utječe na performanse je također diskutabilan. Klasičari smatraju da gubitak 1 do 2 procenta znoja od ukupne tjelesne mase neće ugroziti performanse, dok nova škola smatra da taj procent je duplo veći, tj. 4 posto.

Praktične upute

Praksa je pokazala da su maratonci dosta otporniji na dehidraciju nego što se mislilo. Elitni atletičari koji trče maraton za 2:10 znaju izgubiti i do 9 posto tjelesne mase tokom utrke bez gubitka performansi. Za prosječne rekreativce ta brojka se kreće oko 4 posto.

Ukoliko niste sigurni o količini unosa tekućine tokom trčanja držite se preporučenih mjera od 0.4 do 0.8 litara na sat. S tim da unos uskladite sa vremenskim prilikama i gubitkom znoja dok trčite.

Izvor: datasport

Vaši komentari

Banner