Piše: Nicolae Golea
Pogotovo u ovom dobu korona pandemije taj interes nije se intenzivirao, ali smo prošle nedjelje ipak, Ivana Jezildžić i ja, odlučili uzeti učešće na jednom trkačkom događaju.
Ponajviše iz znatiželje da iz prve ruke vidimo kako će sprovesti organizaciju sa mjerama koje uvjetuje situacija u kojoj se nalazimo.
Šezdeset i prvo izdanje šumske utrke “Krug oko brda Kellerskopfa” u predgrađu grada Wiesbadena, u kojemu trenutno živimo, trebalo se održati kao i proteklih godina sa polumaratonskom trkom, trkom na 5 i 10 kilometara te još nekoliko utrka za školarce. Događaj sa velikom tradicijom koju organizira sportski klub/udruženje TUS Rambach iz istoimenog mjesta sa još većom tradicijom – od 1861., gdje pored trčanja postoje još brojni sportovi kojima se bave, poput biciklizma, planinarenja, gimnastike i slično.
No, organizator se našao u situaciji kao i svi drugi da ovaj događaj mora prilagoditi novonastaloj situaciji i propisanim mjerama ili ga u potpunosti otkazati. Budući da su otkazali već nekoliko sličnih događaja pa čak i neke koji su od velike važnosti za njihove članove kluba – atletičare, na kojima su punili blagajnu iz koje su financirali stipendije najtalentiranijima, pokušali su od ove trke makar nešto spasiti. Ali i ponuditi alternativni koncept organizacije kako bi trkači ipak imali kakav – takav trkački događaj u ovom teškom i neizvjesnom vremenu kada se velika većina eventa otkazuje.
Odlučili su se otvoriti online prijave za dvije distance, 10,5 km i 1,6 km. Cijeli događaj su pretvorili u trening, startnine ukinuli, ali i bilo kakve okrepe na startu/cilju i duž trase. Naglasili su fond za stipendiranje i koliko je to važno za djecu koja treniraju te zamolili da uplate budu na dobrovoljnoj bazi. Valja naglasiti kako je ovdje neizostavna praksa svih klubova/sportskih udruženja da na svojim događajima prodaju piće, roštilj, kolače, suvenire i još svašta nešto te od toga dijelom financiraju svoje projekte. Toga na ovoj trci koja je silom prilika postala trening, nažalost nije bilo.
Nije bilo ni masovnog starta, ni startnog broja na prsima učesnika, niti službenog računanja vremena. Prilikom registracije mogli ste birati kada ćete startati. Svakih 15 minuta puštali su maksimalno do 15 trkača i tako sve od 9 ujutro do 13 sati popodne. Uz to trebalo se pridržavati razmaka od 2 metra koliko god je to moguće, a ovdje je bilo moguće jer osim što smo dolazili ciljano u vrijeme kada trebamo startati da se ne stvaraju gužve, tako odmah po završetku i odlazili, cjelokupni događaj je brojao skupa sa organizatorima nekih 80 do maksimalno 100 ljudi. Rezultate smo mjerili sami uz pomoć satova ili drugih uređaja, a koje smo zatim prijavili na internetskoj stranici kako bi simbolično imali neki uvid i poredak. Tako smo dobili i online certifikat za učešće u ovogodišnjem prilagođenom izdanju.
Na koncu se po reakcijama učesnika dalo zaključiti da su uživali konačno u jednom trkačkom događaju nakon dugo vremena kao i u prelijepoj šumskoj trasi koja u dužini od 10,5 km vodi prelijepim stazama uz divne prizore.
Organizatori su na kraju priredili malo iznenađenje u vidu suvenira od kluba po osobnom izboru, a poklanjali su torbice za trčanje (za mobitel i ključeve), bufice, privjeske za ključeve, majice i slično.
Pokazali su da uz trud i u ovim okolnostima koje zahtijevaju izvanredne mjere ipak se može organizirati uz minimalne rizike jedan ovakav događaj i to na visini zadatka.
Dogodine, nadamo se ipak 62. izdanju u normalnim okolnostima.
Vaši komentari
