U potrazi za odgovorom na ovo pitanje često koristimo različite izvore, a nerijetko volimo čuti i mišljenje drugih trkača o njihovom putu.
O svom putu puno sam već pisala, a dati odgovor na pitanje što sve točno utječe na napredak jako je teško. No, gledajući unazad nekoliko godina svog treniranja, postoji snažna veza između mog napretka kao trkača i treninga kojeg sam provodila, ili bolje rečeno suradnje koju sam ostvarila.
Treninzi brzine
Kao i većina rekreativnih trkača, trčanjem sam se počela baviti kao odrasla osoba. Samim time preskočila sam važne faze razvoja, odnosno neke osnove, koje bih kao odrasla osoba mogla koristiti kao odskočnu dasku u daljnjem napredovanju. To su činjenice koje ne mogu promijeniti, ali usprkos vjerovanjima mnogih, radu na osnovama moguće se vratiti u odrasloj dobi te taj rad može rezultirati određenim promjenama koje će pozitivno utjecati na trkačku izvedbu.
Da je brzina važna, odnosno treniranje iste, kako bi se kasnije moglo raditi na brzinskoj izdržljivosti, nešto je što shvatite vrlo brzo. Želite li napredovati u bilo kojoj disciplini, neizbježno je da svoje tijelo trebate adaptirati na veće brzine. No, postavlja se pitanje kako to učiniti, posebno ako na treninzima dođete do određenih limita koje niste u stanju pomaknuti?
Postoje trkači koji se lakše adaptiraju na brzinu i istu usvajaju mnogo lakše, no postoje i oni drugi, poput mene, kojima je potreban drugačiji pristup. Da mi treba drugačiji pristup shvatila sam rano, kada sam postala svjesna koliko teško pomičem vlastite granice, no isto tako sam znala da je to segment na kojem moram ponajviše poraditi, kako bih osigurala napredak u maratonskom trčanju.
U počecima moje maratonske karijere moj fokus je bio uglavnom na maratonskim treninzima, uz vrlo malo ili gotovo nikakvo treniranja brzine. U tom trenutku nisam smatrala da je treniranje brzine važno, niti da su nužne kratkoročne promjene u pristupu treniranju, kako bi se postigao dugoročni benefit.
Kratke dionice i rad na brzini
Kako bih vlastita ograničenja pomakla, prije dvije godine započela sam intenzivnije raditi na kraćim dionicama i treninge prebacila na atletsku stazu. Moram priznati da sam se odmah zaljubila u ovakav način trčanja i napredak sam mogla mjeriti kroz svaki trening. No, taj napredak i dalje je bio moguć do određenih granica, a moji treninzi varirali su od samog rada na brzini do rada na brzinskoj izdržljivosti.
U tom trenutku nisam previše razmišljala o tehnici ili o metodama kako bih mogla poboljšati svoje trkačke performanse, jer o istom nikada nitko u mom krugu nije pričao, a doticaja sa stadionskom atletikom i nisam previše imala.
Sasvim slučajno, kako to obično biva, na jednom neformalnom druženju, prijatelj je spomenuo kako odlazi na grupne treninge i kako je tamo upoznao odličnu trenericu. Moj komentar je bio da sam imala prilike u prošlosti upoznati jednu odličnu trenericu trenirajući u jednom fitness centru, s kojom sam radila treninge snage, no kako nemam od iste kontakt, niti sam upoznata s time da li je osoba voljna imati osobne suradnje. Vjerovali ili ne, radilo se o istoj osobi i tako je sve počelo.
Skakanje, ubrzanja, sprintevi, ABC-da trčanja…što?
Ivona je u moj trkački svijet uvela treninge, metode i pristupe s kojima se do tada nikada nisam susrela i osoba je koja je najzaslužnija za moje dugoročno napredovanje, u to nemam nikakve sumnje. Bez nje, ne bih bila u mogućnosti odrađivati svoje regularne trkačke treninge u intenzitetu u kojem sam ih odrađivala ili ih trenutno odrađujem. Treninzi koje s njom odrađujem imaju direktni utjecaj na moju brzinu i trkačku izvedbu. Razdoblje suradnje koje imamo iza sebe to je više puta pokazalo, a svaki moj povratak takvim treninzima u direktnoj je korelaciji s mojim napretkom.
Vrlo brzo nakon početka suradnje, počeli smo raditi na mojoj skočnosti, ali i na tehnici trčanja, kao i probijanju nekih mojih limita. Treninzi koje odrađujemo nikada nisu isti, a metode kojima se Ivona služi vrlo su stimulativni, ali i motivirajući. Usprkos količini treninga koje imamo iza sebe, svaki puta se iznova iznenadim nekim novinama i vježbama koje do tada nisam imala prilike raditi. Ako se u taj cijeli pristup ukomponiraju i treninzi snage, dobiva se kombinacija koja je imala i ima najveći utjecaj na moje trčanje.
Ovakve treninge moguće je i samostalno odrađivati, no kod takve vrste treninga vrlo je bitna sama izvedba, i korekcija iste, ukoliko je to potrebno pa se osobno ne mogu zamisliti da samostalno odrađujem iste.
Treninzi koje radimo su raznovrsni, a u kontekstu postizanja boljeg trkačkog učinka, osobnog sam mišljenja da su mi najviše pomogle različite vježbe skočnosti, uključujući vježbe skakanja preko prepona, vježbe rada na dužini trkačkog koraka, kako i frekvenciji istog te vježbe koje su namijenjene za probijanje vlastitih granica u brzini.
Zaključak
Kao trkaču, ponekad je teško identificirati što to točno je imalo najveći utjecaj na njegov napredak, budući da brojni faktori mogu igrati važnu ulogu. No, kada kao trkač imate određenu povijest, koja uključuje i uspone i padove te možete napraviti korelaciju između vlastitih performansi i faktora koji bi mogli imati značajan utjecaj na istu, zapravo ste otkrili „tajnu svog uspjeha“.
U mom slučaju to je bio rad na osnovama, a sve u svrhu micanja vlastitih ograničenja. Kao trkaču, vrlo mi je važno znati i osvijestiti pristup koji ima najveći utjecaj na vlastitu izvedbu te redovito primjenjivati isti, kao sastavni dio plana trčanja.
S druge strane, potrebno je imati uz sebe osobu koja ima znanja, i koja može primijeniti metode koje će imati najveći učinak. Također, osoba treba biti u stanju prepoznati sve nedostatke i ograničenja osobe s kojom radi te aktivno sudjelovati u otklanjanju istih. Stoga sam vrlo zahvalna što sam Ivonu upoznala.
Vaši komentari
