ANTONIO FRANKIĆ: Sub 3 priče / Vienna City Marathon (21. 4. 2024.)

U sedmici nakon Splitskog maratona primarni fokus mi je bio nastaviti trenirati po trening planu, ali ipak malo smanjiti intenzitet kako bi minimizirao mogućnost povrede.

834

Piše: Antonio Frankić

Umjesto tri treninga laganog trčanja odradio sam dva treninga plivanja i jednu vožnju biciklom.

Raniji tekstovi o maratonima Antonija Frankića: LINK1, LINK2.

Treninzi snage i yoga su već svakako sastavni dio trenažnog plana, tako da je ta sedmica bila vjerovatno jedna od rijetkih kada sam uradio više drugih treninga nego trčao. Samo sam jedan dan imao bol u lijevom kuku, te sam uspio nastaviti trenirati bez značajnih tegoba i povrede. To mi je bilo jako bitno jer sam “ubacio maraton” usred trening plana za maraton – tako da je rizik od povrede svakako bio veći.

Dalje po planu je slijedila kontrolna trka, polumaraton u Mostaru. Plan je bio da trčim oko 1:20 i to sam i ostvario – 1:20:15. Malo mi je nedostajalo za sub 80 min polumaraton, međutim, ostvario sam PB sa gotovo dvije minute bržim vremenom tako da ne mogu biti nezadovoljan. Na utrci je bilo jako vruće, odnosno ne toliko vruće u smislu previsokih temperatura, već su to bile prve visočije temperature na kojima se trči u proteklih 6 mjeseci. Sve u svemu bio sam zadovoljan kako sam trčao utrku, s tim da sam definitivno propustio pojačati u ¾ utrke, nešto što sam u Splitu i Ljubljani odlično odradio.

Što se tiče prosječne sedmične kilometraže, sedmični prosjek u prvih 15 sedmica maraton plana je bio 107 km. U zadnjem maratonskom ciklusu u istom periodu mi je sedmični prosjek bio 93 km. Kada gledamo zadnje 42 sedmice, odnosno period od početka priprema za Ljubljanski maraton do Bečkog maratona, sedmični prosjek mi je također bio 93 km. Mislim da je ta konzistentna veća sedmična kilometraža kroz duži period ključna za dobre rezultate koje sam ostvario na maratonskoj dionici u proteklom periodu.

U drugom dijelu maraton trening plana Stephena Sculliona treninzi su postajali sve izazovniji, što je svakako bilo i očekivano. Jedan posebno zahtjevan trening koji je izazvao bojazan prije same izvedbe je bio 15 x 1 milja, gdje se jedna milja trči maraton tempom, a sljedeća maraton tempom plus nekih 20-ak sekundi i tako naizmjenično do 15 milja. I ovo nije bio trening dužine nedeljom, već intervalni trening koji sam radio u petak i koji je na kraju imao preko 31 km, a u nedelju sam onda trčao 25 km. Slična kombinacija jako teških treninga petak/nedelja se često ponavljala, te bi njihova zbirna kilometraža samo za ta dva dana znala biti 50 do 60 km.

Trčao sam 6 dana u sedmici, nekim sedmicama i svaki dan. Tim danima kada nisam trčao obično sam radio treninge plivanja. Dužine koje sam trčao nedeljom su u prosjeku bile dosta kraće, ali i intenzivnije, u odnosu na prošli trening maraton ciklus. Tako da nisam trčao niti jedan trening preko 35 kilometara, niti duže od 2 i po sata. U prošlom maraton trening ciklusu sam imao treninge od 42 i 45 km koji su trajali i do 3 i po sata. Generalni osvrt na S. Scullion trening plan je da je dosta intenzivniji, ali po mom mišljenju i kvalitetniji od McMillan trening plana po kojem sam pripremao Ljubljanski maraton.

Jutro na dan utrke. Prije nego što sam krenuo na odredište odradio sam standardno aktivaciju mišića i dinamičko zagrijavanje. Iako sam bio smješten jako blizu startne zone, do starta sam išao metroom kako bi bio što odmorniji na startu. Nakon što sam ostavio stvari u startnoj zoni u jednom od više šlepera koji će nas čekati u ciljnoj zoni, odradio sam zagrijavanje 10 minuta i uputio se prema svojoj zoni, koja je bila prva iza elitnih trkača.

Temperatura je bila idealna za maraton, nekih 5-6° C na startu i nije išla preko 8° C do cilja. Bilo je pretežno sučnano što je na tim niskim temperaturama i godilo. Bilo je dosta vjetrovito. To se nije toliko osjetilo na početku jer prvi dio utrke ima blagi pad, te je vjetar puhao u leđa. Na pola puta, kada ide i uspon, postalo je zahtjevnije trčati jer je vjetar stvarao veći otpor.

Utrku sam dobro započeo, možda i malo prebrzo. Teško je kontrolisati se u tolikoj masi. Prema zvaničnim podacima organizatora, na svim utrkama je trčalo preko 40 hiljada trkača, dok je samo maratonaca bilo preko 10 hiljada. Pored maratona istovremeno se trčao i polumaraton i štafetni maraton.

Nakon neka dva kilometra, čim smo se spustili sa Reichsbrücke mosta gdje je bio start utrke, mogli smo osjetiti nevjerovatnu podršku stanovnika Beča. Trotoari i biciklističke staze koji su par dana ranije bili gotovo prazni sada su s obje strane krcati ljudima koji euforično plješću i navijaju. Prvih 5 km prema zvaničnom vremenu prolazim sa vremenom 19:36. Po satu trčim prvih 5 km još i brže, ali uvijek trčimo duže od zvanične dužine na maratonima, ovaj put to je bilo 300 metara više do kraja utrke.

Definitivno započinjem trku brže od plana, gotovo minutu brže od plana u prvih 5 kilometara, no osjećao sam se dobro, trčao sam na osjećaj i nisam ni gledao na sat osim presjeka na svakom kilometru. Sljedećih 5 kilometara prolazim sa gotovo identičnim vremenom. Još uvijek se dobro osjećam, te iako trčim dosta brzo normalno dišem te imam osjećaj da mogu ovaj tempo izdržati do kraja.

Sljedećih 5 kilometara je malo zahtjevnije jer je bilo dosta uspona, a i vjetar je počeo jače puhati. Podrška je međutim i dalje fantastična, gdje vas mnogi bodre tako što uzvikuju vaše ime koje pročitaju na startnom broju, tako da i ovih zahtjevnijih 5 kilometara trčim sa gotovo istim vremenom – 19:43. U sljedećih par kilometara sam malo usporio što se može vidjeti na grafikonu, ali na 20. kilometru opet ubrzavam te prolazim kontrolnu tačku za polumaraton sa vremenom 1:23:13.

Kako su polumaratonci već završili svoju utrku na cesti je značajno manje trkača, mada i dalje svakako više nego na maratonima na kojima sam trčao do sada. Uspijevam dionicu između 20. i 25. kilometra istrčati sa vremenom 19:32, što mi je ujedno i najbržih 5 km pretrčanih do tada. Već postaje dosta teže održati isti tempo. Na 28. kilometru se opet vraćamo u Prater park, dio staze gdje je Eliud Kipchoge istrčao maraton ispod 2 sata. Prolazim i ovih 5 kilometara knap ispod 20 minuta. I ja u tom trenutku imam rezultat ispod 2 sata, samo za razliku od Kipchogea tek sam prešao 30-i kilometar, tako da mi je još 12 ostalo.

Mnogi kažu da upravo tu i počinje stvarno maraton utrka, i slažem se sa tim navodom. Do 30-og kilometra se možda i možete izvući, ali zadnjih 10 kilometara ne prašta ni greške koje ste već napravili na utrci, niti neadekvatnu pripremu za maraton. Ja sam već svjestan svoje pogreške, a to je prebrz prvi dio. Nije to uopšte značajna razlika u tempu, možda jedna ili dvije sekunde brže po kilometru od onoga što sam trebao trčati, ali dovoljno da sam svjestan da taj tempo više neću moći izdržati i da ću morati usporiti. Do 35. kilometra tempo po kilometru je malo iznad 4. Razmišljam i dalje je to jako dobro, i ako uspijem približno isti zadržati do kraja, bit će to odlično.

I uspio sam. Najsporijih, a ujedno uvijek i najtežih 5 kilometara, između 35. i 40. kilometra, prolazim sa vremenom 20:11. Uspijevam nekako ubrzati zadnja dva kilometra, animiram publiku za dodatnu podršku, te osjetim olakšanje kada vidim znak 800 m to finish, iako je patnja u tom trenutku na najvećem nivou. Prolazim cilj sa vremenom 2:47:14. Osvojeno 145. mjesto u muškoj kategoriji, 31. mjesto u dobnoj kategoriji.

Sve u svemu utrka je odlično prošla. Orgnizacija i podrška su bile fantastične, od mobilnih tuševa na ciljnoj zoni do nevjerovatne podrške navijača duž cijele staze. Ostvario sam rezultat gotovo tri minute bolji od plana. Taktički sam dobro odradio utrku. Možda sam trčao prvi dio malo prebrzo. Nije bilo negativnog splita ovaj put, drugi dio sam trčao minutu i jednu sekundu sporije. S obzirom na vjetar i da je zadnjih par kilometara bilo dosta uspona mislim da je to i dalje odlično. Sa ovim rezultatom uspio sam poboljšati svoj prethodni rezultat na maraton distanci za više od 5 minuta.

Vaši komentari

Banner