Prve iz BiH: Selma Kukić i Neira Odobašić na putu ka Half Ironmanu

Prije četiri godine Bosna i Hercegovina je dobila prvog Ironmana u liku Tomislava Cvitanušića koji je 2012. godine savladao sve zadane distance po propisima Ironman organizacije. Prvu ženu iz naše zemlje koja je savladala 3.9 km plivanja, 180 km bicikla i istrčala maraton, još nismo otkrili. Možda i postoji negdje u svijetu, ali do tih informacija nismo uspjeli provjereno doći. U BiH sigurno ne. Postoji i polu - Ironman distanca gdje se pliva 1.9km, vozi biciklo 90km i trči polumaraton. Krajem mjeseca augusta bi trebali upravo u tom takmičenju dobiti prve bh. učesnice koje žive, rade u BiH i nastupaju pod našom zastavom.

995

Razgovarao: Nicolae Golea

Neira Odobašić i Selma Kukić će biti dvije bh. predstavnice na polu – Ironman distanci, takmičenju koje će se održati 28. augusta ove godine. Žive i rade u Sarajevu gdje su i trenirale cijeli pripremni period za ovo iznimno teško takmičenje.

IRONMAN 70.3 Zell am See-Kaprun (Austria)

Donosimo vam neke od najzanimljivijih detalja sa njihovog pripremnog puta koji se završava 28. kada prođu kroz cilj polumaratonske distance i zatvore krug od tri savladane discipline.

Odobasic Neira, 27 godina, završila Master na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za računarstvo i informatiku, radi već četiri godine kao software developer.

13417577_856867441108135_8433152649950953454_nSportom se bavim cijeli život, počelo je sa planinarenjem i skijanjem sa roditeljima, potom na fakultetu počinjem plivati, pomalo trčati i baviti se brdskim biciklizmom. To je sve bilo samostalno i rekreativno bez nekog plana i cilja. Od 4. godine fakulteta treniram mačevanje u klubu Walter, koji je za sada još uvijek jedini u BiH. Prije četiri godine sam odlučila istrčati prvi polumaraton pa sam u prvoj polovini 2013. kupila prve prave trkačke patike, našla plan na internetu i krenula sa pripremama za Sarajevski polumaraton. U međuvremenu sam upoznala Erola, Franju i Tomu, «krivce» za Sarajevski polumaraton i osnivače udruženja NGO Marathon Sarajevo i Škole trčanja «Klix». Oni su mi približili taj cijeli svijet trčanja i njihova pomoć i podrška je velika i danas, mnogo mi znači. Igrom slučaja sam istrčala šujički polumaraton i prije sarajevskog, i nakon toga su se nizale trke. Na proljeće naredne godine sam završila prvi maraton u Beču, više nije bilo povratka.

Selma Kukić, 33 godine, kao psihologinja obavlja posao liderice na Projektu mentalnog zdravlja u BiH koji se realizira u okviru Asocijacije XY uz podršku Vlade Švicarske.

13434711_856869901107889_8746392623641435051_nUvijek sam voljela izazove, a sport je njihov neiscrpan izvor uz to još i veoma koristan u sticanju vještina rješavanja problema, prevenciji demencije, prevenciji i tretmanu depresije, očuvanju fizičkog zdravlja, koristan je i u mnogim drugim aspektima. Tek su nedavno počeli detaljnije proučavati ovu oblast i dokumentovati brojne pozitivne učinke. Dobar osjećaj pri tome me cijeli život vodio kroz savladavanje različitih disciplina. Počela sam s odbojkom, nastavila sa borilačkim vještinama i uspješno ostvarila nekoliko nastupa kao predstavnica Akademije borilačkih vještina Bushido Sarajevo. Prošla sam osnovnu obuku za padobrance i sigurno izvela četiri padobranska skoka u Banja Luci. Između svega navedenog naučila sam i plivati razmišljajući da nikada ne znam kada mi to može zatrebati, tek kasnije će se ispostaviti kao veoma dobra odluka. Kroz projekte Udruženja „Marathon“  Sarajevo istrčala sam većinu polumaratona u regiji i onda čuveni maraton u Budimpešti. Sljedeći i do sada najzahtjevniji sportski – životni izazov je Half Ironman trka u Austriji koju čine 1.9 km plivanja, 90 km bicikliranja i 21 km trčanja u određenim maksimalnim vremenskim okvirima.

U Bosni i Hercegovini je i sāmo trčanje u povojima, ali doživljava ove godine procvat, mogli bismo tako reći. Takmičenja poput Ironmana su nam još uvijek „egzotika“ i naše Ironmane možemo pobrojati na prste ruku. Samo rijetki su do sada se odvažili na takve izazove i premostili ogromne barijere prije svega tehničke prirode i uslova u našoj zemlji.

Triatlon mi je oduvijek bio privlačan kao spoj sportova koje ja volim, a još 2012. sam pročitala članak o Tomislavu Cvitanušiću koji je postao prvi Bosanac i Hercegovac koji je završio Ironman i tako je to postala moja potajna želja, ali jedna od onih za koje ne mislite da možete ispuniti jer mi je tada i polumaraton izgledao ogromno. Međutim, vremenom mi ni maraton više nije bio dovoljan izazov i stvorili su se uslovi da se oprobam na Half Ironman distanci, za početak. Austrija je bila među bližim destinacijama i datum mi je odgovarao, tako da je odluka pala u oktobru prošle godine. – kazala je Neira Odobašić.

Znamo da i najobičniji plan priprema za jednu distancu, recimo polumaraton, zahtijeva dosta upornosti i istrajnosti. Prije svega odlučiti se za odlazak na triatlon takmičenje je velika stvar, a pogotovo dugotrajan proces priprema. Sličan put odluke je bio i Selmi:

Negdje u ovom periodu prije dvije godine, trčeći svoje prve dužinske treninge u okviru Škole trčanja Klix tokom priprema za moj prvi polumaraton, imala sam priliku upoznati Tomislava Cvitanušića, trenera Škole trčanja Klix i prvog BiH Ironman-a. Tako sam saznala za ovu trku. Krajem prošle godine Tomislav mi je poslao Plan za HalfIronman trku na koju sam se prijavila. Odluka je pala na putu iz Budimpešte gdje smo ekipa i ja uspješno trčali svoj prvi maraton. Sve ostalo se odvijalo brzo i dinamično. Evo nas sada nekoliko dana od trke u Zell Am See Austrija. Zvuči nevjerovatno!

Bh. realnost i poteškoće

Obje naše sugovornice su se složile i istaknule najveće probleme na putu do ovih takmičenja:

Što se tiče uslova za trening rekla bih da je jedini problem biciklo. Dužine koje vozimo su prilično velike, do 100k, a (ne)kultura naših vozača i kvalitet ceste to ograničava na par ruta koje su prihvatljive za vožnju. Također, biciklo je disciplina koja najviše zavisi od vremenskih uslova jer još uvijek nisam nabavila trenažer. Moram reći da nam je Olimpijski bazen Otoka izašao u susret gdje smo dobile niže cijene mjesečnih karata što zaista znači mnogo, a uslovi na bazenu su odlični. Trčanje je najmanji problem, može se trčati uglavnom svugdje i po svim vremenskim uslovima – ističe Neira, dok Selma dodaje:

Uslovi za trening sa biciklom su zaista najteži i često se šalimo da je uspješan biciklistički trening onaj koji preživimo (smijeh). Najopasniju situaciju doživjela sam u jednom od neosvijetljenih tunela na putu prema Foči u kojem me presreo veliki kamion, sklonila sam se u posljednjem momentu i tom prilikom blago povrijedila rame. Prošla sam i više padova tokom prilagodbe na cestovno biciklo i loše ceste. Čak je i vožnja biciklističkom stazom izazov jer je ljudima pored trotoara privlačnije izvoditi pse, šetati i voditi djecu po crvenoj biciklističkoj stazi. Dok, sa uslugom na bazenu Otoka sam prezadovoljna. Čistoća je na visokom nivou. Uvijek i svo osoblje izlazi ususret po bilo kojem pitanju. Nisam još radila trening, a da mi neko od trenera koji tamo rade nije prišao i pitao da li je potrebna neka podrška i pomoć. Tako sam upoznala Reufa Džinovića, trenera plivanja koji mi je održao nekoliko časova plivanja i prenio svoja iskustva sa trka. Kada govorimo o trčanju bilo bi odlično kada bismo u gradu imali više lokacija bez saobraćaja ili bolje uslove na nekim od atletskih staza. Na jednoj od postojećih staze su stare i istrošene, a na drugim kultura ponašanja je neprilagođena svrsi staze. Problem je i nedostupnost opreme za triatlon. Snalazila sam se preko prijatelja koji su putovali u inostranstvo ili WEB kupovinom. Sve bi bilo jeftinije i praktičnije da je dostupno u BiH.

Nužnost dobre organizacije vremena

Svaki period ima različite prioritete i organizacija treninga ide u tom pravcu. Sve se odvija sa malo više hektike, ali kvalitetnije. Mogu reći da sam uspješnija u svim drugim aspektima života od kada treniram. Naravno stvari se dešavaju ovim tokom uz veliki napor, usmjerenost na ciljeve i rad, ništa se ne dešava samo od sebe – kazala je Selma objašnjavajući nam kako „spakovati“ u sedam dana i poslovne obaveze, prijatelje, porodicu, puno treninga i sve ostalo. Većina trkača rekreativaca ima u prosjeku 4-5 treninga sedmično. Sada zamislite da uz to treba dodati još treninge plivanja i bicikla pa onda postepeno povećavati sve.

Naravno da smo se pitali trpi li privatni život, kako sve uspiju posložiti: Pa, nekome ko gleda sa strane se može učiniti da trpi. Ali ja uživam u treninzima i izazovima i to me čini sretnom. Naravno, kada je intenzivna faza treninga, imam manje vremena za porodicu i prijatelje, ali kada uđete u taj svijet trčanja i sporta, struktura društva se promijeni. Većina mojih prijatelja su trkači, nama su zapravo treninzi vid druženja i oni u potpunosti razumiju i podržavaju to što radim. Ja zaista imam sreću da imam punu podršku, i što je još važnije razumijevanje porodice. Nije baš lako živjeti s nekim ko ustaje u 5 ujutro na trening, pazi šta jede, ima X pari patika i hrpu druge sportske opreme – govori Neira Odobašić koja je već imala uspješan nastup na triatlonu u Crnoj Gori prošlog mjeseca gdje se popela na postolje kao trećeplasirana u ženskoj konkurenciji.

Ukupno, Neira ima jako dobre rezultate u posljednje vrijeme na raznim utrkama u Bosni i Hercegovini kao što je pobjeda na Vučko trailu i nastup na Šujičkom polumaratonu gdje je istrčala i osobni rekord te bila među pet najbržih žena. Ona bilježi itekako vidljiv napredak u posljednje vrijeme i rekli bismo da se time kandidirala za sami vrh ženske rekreativne scene u Bosni i Hercegovini.

Treće mjesto: Neira Odobašić
Treće mjesto: Neira Odobašić

„Bez konkretne pomoći…“

Znamo kakvo je ekonomsko stanje u našoj zemlji, a s druge strane bavljenje triatlonom zahtijeva dosta jako skupe opreme. Stoga se dosta toga svodi na improvizaciju i „snalaženje“.

Podršku i to vrlo srdačnu dobili smo od Toyote i Bazena Otoka. Sve ostale troškove sam iznijela sama izdvajajući svaki mjesec određenu sumu za dio opreme, put, smještaj, kotizaciju i slično i odričući se nekih drugih stvari bez kojih lako mogu živjeti. Oprema jeste skupa, ali jednom nabavljena može se dugo koristiti. Meni sada ništa drugo ne preostaje nego nastaviti sa trkama triatlona – govori Selma Kukić u zanosu i dajući nam naznaku da je ovo samo začetak bh. ženske triatlonske scene, a najbolje dolazi u narednim godinama.

Neira kaže da je opremu nabavljala „malo po malo“.  Neke stvari i sa popustom te preko poznanstava. Pri kupovini manje bitnih stvari se uglavnom da prednost cijeni nad kvalitetom, tako da je na taj način postalo prihvatljivo. Već sam rekla da smo dobili značajan popust za kartu na Olimpijskom bazenu Otoka, a za put u Austriju ćemo dobiti vozilo Toyote. Generalno ljudi uglavnom podržavaju ono što radimo, ali što se tiče konkretne pomoći – to je ipak slabije.

Već 2017. godine naša zemlja bi trebala dobiti prve čelične dame koje žive i treniraju u Bosni i Hercegovini. Da završe dogodine punu Ironman distancu po pravilima istoimene organizacije sprema se pored spomenutih Selme i Neire, također i Nudžejma Softić koja nam je nedavno opisala svoj trkački put od početnice pa sve do, čvrsto vjerujemo, jedne od prvih pokrivenih žena koje su savladale Ironman distancu.

Moje trčanje (trcanje.net) želi puno sreće u budućim podvizima upornim damama koje uspješno savladavaju prepreke svih vrsta i ne dozvoljavaju da ih bilo što sputa na putu ka napretku.

 

Vaši komentari