- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Almir Đuhera, Maglaj.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– 17. 02. 2017. godine počeo sam se aktivnije baviti cestovnim trčanjem, i taj dan na vanjskoj temperaturi od -17℃ bio je moj prvi trening od 5 km.
- Koliko često trčite?
– U toku sedmice aktivno trčim 5-6 dana. U slučaju ako osjetim umor onda uzmem pauzu od dva – tri dana jer smatram da je odmor potreban kako bi bio spreman za sljedeću trkačku sedmicu.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Omiljena trkačka disciplina mi je maraton, a još slađa ultramaraton.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Godišnje trčim na dvije do tri utrke.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Godišnje koristim dva para, i to Adidas.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Ovo su zvanični rezultati: Brčko Polumaraton 1:38:46, Tuzlanski maraton – 3:46:47, Ultramaraton 6h u Kranju (Državno prvenstvo BiH) – 58,73 km.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– U trčanju mi se sviđa društvenost koju donose nastupi na utrkama i sklapanje prijateljstava. A iskreno monotonija na treningu dužina mi se baš i ne sviđa, ali ona te uči i disciplini pa i odgovornosti spram sebe. Tako da monotoniju koristim kao pogonsko gorivo motivacije da završim trening.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio treninga su mi intervali kada se jednostavno prepustim brzini. A najteži dio su mi treninzi dužine kada idem preko 25 km, a sam trčim, pa se borim sa samim sobom da dosegnem planiranu dužinu.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Nažalost nakon Covid-a u Maglaju, jednom divnom malom gradu u srcu Bosne i Hercegovine nema mnogo osoba koje rade treninge na otvorenom. Tako da su svi treninzi u samostalnoj izvedbi. Nekada davne 2018. trčali smo u grupi što je olakšavalo sve vrste treninga, a posebno treninge dužine.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Nemam omiljenu trkačku rutu.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Najradije se sjetim, tri utrke. Prvi je PRVI, Cazinski maraton, moj prvi maraton i on će mi za života ostati u sjećanju. Neiskustvo, nepoznata staza, bez pripreme i okrepe prije maratona, da li treba još šta, pa da se osjeti izazov nepoznatog? Zatim slijedi Istanbulski maraton, jer sam shvatio koliko je drugačija energija kada trčite na velikim maratonskim utrkama kakav je Istanbulski maraton. A treća koja me najviše inspiriše jeste, Državno prvenstvo u trčanju na 6h koja se održala u Kranju, a na kojoj sam istrčao 58,73km. Tada sam shvatio da sam sam sebi pravio trkačke prepreke jer čovjek obično može više od onog što smatra da može. To me naučilo da ne pravim prepreke, ali i da ne postavljam nikakva očekivanja. Izađi na stazu i daj sve od sebe pa kako bude, to mi je sada moto. Nekad uspiješ, a nekad padneš, no bitno je da ostaneš na nogama i ideš dalje, pa čak i ako treba ispočetka.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Nastojao sam da trčim utrke koje imaju AIMS certifikat, što ću i dalje da praktikujem. Iz mog iskustva, možda najorganizovanija i sa najboljim ambijentom pored staze na kojoj sam trčao u Bosni i Hercegovini jeste, Travnička noćna utrka koja zaslužuje pohvale.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Što se tiče utrka u Bosni i Hercegovini mogu reći da je evidentan napredak, ali moramo biti realni, simbolično rečeno, da naše utrke su pune „rupa u zakonu“. Ponekad su to problemi s nedostatkom volontera, neobilježenom stazom tako da možeš zalutati u haustor ako ne poznaješ stazu, saobraćaj u punom pogonu, nedostatak vode ili okrepe, itd. Znam da jednu trku je teško organizovati, tako da pokušavam razumjeti i pronaći opravdanje za organizatore utrka. No ako se iste greške više puta ponavljaju, onda to nije nešto što bi bilo „za progledavanje kroz prste orgnizatorima.“ Onda je to do njih, i tačka. Volio bih da i Atletski savez BiH bude ojačan ljubiteljima atletike koji znaju svoj posao jer bi time atletika bila na dobitku pa bi i sama organizacija bilo kojeg atletskog događaja bila kvalitetnije organizovana.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Osmijeh na licu! Osmijeh je lijek i sa sobom donosi pozitivnu energiju. A on je mnogo vidljiv na utrkama, zar ne?!
- Kako se motivirate za trčanje?
– Moja motivacija možda nije u skladu s očekivanjima većine. Osmijeh, nada, radost, pozitivnost pa i sam osjećaj funkcionalnosti i osjećaj da si spreman da izađeš izvan svoje zone komfora me motiviraju. Neke od motivacija jave se prije treninga, neke u toku treninga, a neke poslije treninga tako da uvijek imam razlog da izađem na trening čak i po snijegu ili kiši. (Iako me komšije tada gledaju ispod oka, hehehe). I kiša i snijeg za naš organizam su blagodat, no mi djecu učimo da ih se boje. Što je u suštini prava šteta. (Naravno ovdje ne uzimam ekstremne uslove u obzir – da budem jasniji.)
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Da, pratim atletiku. Zanimljivo mi je bilo nekada davno gledati Bena Jonhsona i Carla Lewisa u trkama na 100 m, ili Sebastiana Coa, srednjoprugaša na stazi. Naravno, sada gledam utrke legende Amela Tuke kad god su na nekom od kanala koje mogu pratiti, kao i maratonske utrke subotom ili nedeljom kada budu na tv-u.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Ako želite na vašim licima kroz osmijeh da bude radost življenja prisutna, onda trčite jer ćete time poboljšati vaše zdravlje, ispuniti dane lijepim osjećajima, osjetiti daške poznanstava pa i pravih prijateljstava, doživjeti ljubavi, upoznati nove gradove i države, osjetiti čari i iskušenja putovanja, itd. Zato toplo preporučujem da počnete da trčite. Trčite svojim tempom i znajte da u životu samo najuporniji uspijevaju.
- Trkački cilj za budućnost?
– Želio bih do kraja 2026. godine istrčati 10 ultramaratonskih utrka. No ostvarenje zacrtanog cilja prije svega zavisi od finansijskih sredstava. No tamo gdje ima volje, nađe se i načina. Slažete li se?
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– U ovom vremenu iskušenja moja poruka bi bila: „Čini dobro i dobro će ti se nekada vratiti i ne očekuj od ljudi ništa zauzvrat“. A sa ovog MT reflektora na kojem se zahvaljujem redakciji portala „Moje Trčanje“, odjaviti ću se s šahovskim rječnikom GENS UNA SUMUS — Jedan smo rod!
Sretnu vam novu 2025. godinu želi najbrži pjesnik među trkačima.
Vaši komentari
