AIMS certifikati: Učesnički paketi trka bi trebali osiguravati i precizno izmjerenu stazu

Piše: Ersan Bijedić

Možda dio trkača to ne razumije, veliki dio sigurno i ne pridaje pažnju, ali sasvim sigurno nije isto trčati na ravnoj, brdovitoj, stazi sa većim spustom, nego onoj sa usponom i na kraju na trci koja ima ili nema AIMS (Asocijacija internacionalnih maratona i trka na duge staze) certifikat, odnosno stazu premjerenu po međunarodnim standardima.

Već kad analiziramo samo našu tabelu, gdje smo u nastojanju da podržimo sve naše trke kojih nema puno (a jednako tako i pojavljivanje naših trkača na sportskim manifestacijama u okruženju) evidentirali sve rezultate na polumaratonima bez obzira na uslove koji vladaju na stazama ili certificiranost istih, uvijek postignute rezultate moramo posmatrati i sa aspekta posebnosti pojedine trke, odnosno prema tome koliko ima dozvoljenog pada/uspona ili kako je premjerena. To svakom pojedincu donosi subjektivan dojam, umjesto da imamo egzaktan rezultatski pokazatelj.

Ove godine bh. trkačka scena je već dobila dva nova polumaratona, broj trkača i trka se uvećava, ali i dalje su po pitanju cestovnih trka jedine AIMS certificirane staze na polumaratonima u Sarajevu i Banjaluci te Brčkom na Vidovdanskoj trci (10km).

Zašto je to važno?

Osim što GPS uređaji ne pružaju potpuno precizne informacije, i druge okolnosti utiču na ovako premjerene staze.

– Neki od organizatora stazu mjere Garmin satom. Kad trčiš na certificiranoj stazi Garmin na polumaratonu uvijek pokaže više od dužine trke (21.097,5 metara) jer se staza mjeri pod uglovima kojima možeš najkraćim putem doći do cilja. To je moguće postići samo u slučaju da trkač ide idealnom putanjom, što se praktično nikad ne dešava. Zato Garmin pokaže 100 – 200 metara više. Takve se stvari ne dešavaju ako je staza premjerena Garmin uređajem. Zato su i te staze kraće, pojašnjava naš sagovornik, Vladimir Selec, direktor Banjalučkog polumaratona.

Dakle i one staze koje su ravne, ili dosta teške zbog brdovite konfiguracije, nisu prava mjera za vaš lični rekord ukoliko nisu AIMS certificirane (jer obično nemaju potrebnu dužinu). S druge strane rekordi sa certificiranih staza vrijede svugdje u svijetu.

Standardi se podižu

Kako se bude razvijala trkačka zajednica, masovnost donosila kvalitet i povećavao broj trkača sa željom imati rezultat kojim neće varati sami sebe, ovakve staze će dobivati još više na značaju i vrijednosti. S druge strane već se postavlja pitanje zašto ostali organizatori u svom učesničkom paketu ne bi imali upravo i AIMS certifikat? Ako učesnik plaća kotizaciju za takmičenje, zašto ne bi imao i egzaktan pokazatelj svog rezultata? Zašto ne bi imao rezultat koji bi zaista mogao nazvati svojim ličnim rekordom?

– Stazu nije problem premjeriti, za to sad postoje službeni mjeritelji i u Zagrebu, pojašnjava Selec.

– Standardi se podižu i to treba pratiti. Mislim da bi svima trebao biti cilj podići nivo organizacije i tako podržati trkački pokret u usponu, dodao je.

Naravno, ništa nije idealno, primjeri su Sarajevski polumaraton prošle jeseni ili nedavno Zagrebački proljetni polumaraton (u prvom slučaju se trčala duža dionica, u drugom znatno kraća) iako se radi o stazama s AIMS certifikatom, ali to su ipak izdvojeni gafovi organizatora samih trka kakvi se rijetko događaju.

Polazne osnove

Jasno, bh. trkačka zajednica je na počecima i bori se prvenstveno s polaznim osnovama niske razvijenosti svjesti o važnosti rekreativnog sporta pa samim tim i zasad još uvijek malim brojem onih koji se bave trčanjem kao jednom od sve popularnijih opcija rekreacije.

– Drago mi je da je sve više trkača u BiH, posebno da ove godine u Banjaluci na polumaratonu imamo preko 400 trkača iz našeg grada. Ipak i dalje je stanje takvo da je preko 50 posto trkača u Banjaluci izvana, najviše iz bližeg okruženja, Srbije i Hrvatske, a što govori koliko smo zavisni jedni od drugih, kazao je Selec.

Vaši komentari