Razgovarao: Ersan Bijedić
Parlov je u Berlinu 16. septembra trčala 2:38:05 negativnim splitom (prvi polumaraton: 1:19:08 i drugi: 1:18:57) što je treće vrijeme u istoriji Hrvatske, a poslije Lise Nemec (2:25:44) i Bojane Bjeljac (2:37:31).
Međutim činjenica da je 2:38:05 istrčala u prvom pokušaju govori o njenom potencijalu i prostoru za napredak, a koji je nagovijestila i sa testnim polumaratonom 26. augusta u Klagenfurtu (1:14:03).
Matea se međutim prethodno oprobala i u svim srednjeprugaškim disciplinama pa tako još od 2015. godine drži hrvatski rekord na 3.000m (9:08.49). Poslije prijelaza na duge pruge polumaraton je pod vodstvom trenera Slavka Petrovića trčala i u Mostaru ove godine te pobijedila sa 1:17:23. Pokušali smo je u ovom razgovoru predstaviti iz malo drugačijeg ugla.
- Koji trening ti najteže pada ili ga najviše mrziš raditi?
– Ovo je lagano pitanje ahaha. Najteže mi pada krešendo trening, ali sam svjesna da mi je potreban u pripremi pa se psihički pripremim za muku koja me čeka.
- Zašto si se valjala po ulicama Mostara prije pobjede na polumaratonu prošlog proljeća?
– Pokvarila sam želudac prije utrke tako da sam startala utrku u dosta lošem stanju. Kako nisam htjela odustati od utrke, trpila sam bolove do 18. kilometra i tad sam usljed malaksalosti pala na pod, malo sam se “valjala” kako ste i sami napisali, a onda sam se ustala i završila utrku kao prva žena. To mi je najteža utrka u karijeri, ali tu sam i naučila trpiti od prvog metra utrke. Zato se i kaže: Sve se događa s razlogom.
- Konkurencija među dugoprugašicama u Hrvatskoj je žestoka. Kako se podnosite između sebe?
– Ne zamaram se drugim trkačicama. Koncentrirana sam na svoj cilj i svoj osobni put.
- Prvi maraton pa 2:38:05 (treći rezultat u istoriji Hrvatske). Kad možemo očekivati nešto ispod 2:30 (da možeš uzet milju u Banjaluci)?
– Jako sam zadovoljna rezultatom s obzirom da sam prvi puta u životu trčala ovako dugačku dionicu. Mislim da imam potencijala za ozbiljne rezultate u dugoprugaškom trčanju, ali treba dobro trenirati i biti strpljiv.
- Hoćeš li braniti titulu u Mostaru i možemo li te inače očekivati na nekoj trci u BiH?
– Vrlo rado ću sudjelovati na utrkama u BiH kada budem u mogućnosti jer je svaki puta izvrsna organizacija i još bolja atmosfera.
- Zašto ne ideš na Olimpijske igre u Tokio preko 3K trke?
– Zato što je moj trener Slavko Petrović nakon samo par treninga uvidio moje potencijale za maraton, tako da je odluka bila lagana.
- Mate Parlov. Rič – dvi.
– Apsolutna legenda, sportski uzor, inspiracija, ma jednom rječju: pobjednik.
- Naš maratonski rekorder Sead Kondo (2:15:54) kaže: “Ako je ona imalo ljepuškasta, nema tu atletičarke…” Komentar?
– Ahahahah pa smatram da ljepota ne igra nikakvu ulogu u uspješnosti u trčanju. Svakako je beneficija biti lijep i uspješan. Jedan od primjera su sestre Dibaba – lijepe i uspješne.
- Kako ti je bilo u Berlinu poslije 35. kilometra?
– Bilo mi je dosta teško, ali sam zadovoljna kako sam odreagirala s obzirom da sam po prvi puta osjetila ovakvu vrstu umora koja je karakteristična maratonu.
- Šta si spremna učiniti da budeš najbolja hrvatska dugoprugašica?
– Nije mi cilj biti najbolja hrvatska dugoprugašica jer sam već bila osmerostruka prvakinja Hrvatske. Cilj mi je afirmirati se na europskoj, a zatim i na svjetskoj razini u maratonu.
- Ako pretjeraš sa mazohizmom… možda da probaš 100K ultramaraton?
– Nisam baš zainteresirana za tako duge dionice.
- Koliko kilometara sedmično treba za 2:38 maraton?
– Ovisi o fazi priprema. U bazi nešto više kilometara, ali je zato manji intenzitet. Ako govorimo o drugom dijelu pripremnog perioda kilometraža se smanjuje, ali intenzitet raste.
- Koji svoj sportski uspjeh smatraš najvrjednijim, a koji ti je najveći sportski san?
– Dva finala Univerzijade na 1.500m i 5.000m, državni rekord na Hanžekovićevom memorijalu na 3.000m i naravno uspješno istrčan prvi maraton. Kao i svakom sportašu, san mi je nastup na Olimpijskim igrama.
- Uz koji alkohol se opuštaš?
– Ne konzumiram alkohol, samo prirodni sokovi i kava.
Vaši komentari
