Šta trkaču iz regije znači bonus od 1.000 maraka za ispod 2:30 maraton u Banjaluci?

Organizacioni odbor na čelu sa direktorom Prvog Banjalučkog maratona Dukat Fit BL CITY Marathon, Vladimirom Kuvaljom, odlučio je da najbržeg/najbržu maratonca/maratonku sa rezultatom ispod 2 sata i 30 minuta nagradi sa 1.000 KM.

2538

Piše: Ersan Bijedić

Tako glasi vijest iz Banjaluke uoči prvog noćnog maratona koji je na rasporedu 29. septembra.

Iz organizacije BL City Marathona tvrde da “pored odluke da se svi trkači koji su trčali prošle godine na Noćnom polumaratonu nagrade sa popustom na startninu na ovogodišnjoj trci, odluka da se nagradni fond uveća, pokazuje da su nam trkači bitni i da želimo da ih nagradimo za njihov trud”.

Sub-2:30 za žene!?

Prva stvar koja upada u oči je činjenica da ne postoji različita vremenska barijera za muški i ženski maraton. Po svjetskom rekordu, to bi značilo da bi žene trebale imati bar 13 i pol minuta manje zahtjevan limit, a po trenutnim normama za velika takmičenja, to bi trebalo biti još izraženije (olimpijska norma za žene je 2:45).

Drugo, ispod 2:30 maraton u BiH nismo vidjeli još od Đure Kodže, što znači da sa našom atletikom ta odluka nema apsolutno ništa. Puno bolje nije ni u Srbiji (Darko Živanović je trčao 2:17, ali 2012. godine), a pogotovo Hrvatskoj, Makedoniji ili Crnoj Gori. Jedini maratonac iz regije sa takvom formom trenutno je Rok Puhar iz Slovenije. Dakle bonus od 1.000 maraka može biti eventualno poziv za afričkog trkača.

Profi atletičar u BiH!?

Posebnih reakcija na ovakve okolnosti ipak nema, ali mogu potaknuti na razmišljanje. Atletičari, čak i oni nazovi profesionalni, su navikli da u ovom sportu nema novca. Nagrade na trkama su prilično beznačajnih iznosa za nešto više, stipendiranja kod nas se svode na jednu godinu pred Olimpijske igre (ako ispuniš normu, odnosno ako si prije toga uložio život), sponzorisanja tu i tamo, i ukoliko niste svjetska klasa (ispod 2:10 maratonac ili ispod 2:25 maratonka) bolje dobro povedite računa šta poslije sportske karijere. I sama podjela na profi i rekreativne atletičare u BiH je prilično van osnove. Postoje samo oni sa većom i manjom voljom za rad, željom za ličnim postignućem i oni sa više ili manje nadarenosti. Svi oni su amateri.

U inostranstvu je nešto drugačije, ali ako se dugoprugaši uporede sa prosječnim fudbalerom ili nekim takmičarom iz drugih, atraktivnijih sportova, razlike su opet ogromne. Osim toga, za razliku od drugih sportova, ovdje i kvalitet ne mora igrati ulogu jer su vrlo važne i druge okolnosti, najviše odakle trkač dolazi. Tako je po vrlo zanimljivom istraživanju koje je proveo Lets Run danas Amerikanac Galen Rupp najbogatiji svjetski maratonac iako se takmiči u vrijeme vjerovatno najboljeg maratonca svih vremena – Kenijca Eliuda Kipchogea.

Vaši komentari

Banner