AMELA TROŽIĆ: Želim popraviti svoj polumaratonski rezultat i nadam se jačoj konkurenciji

Razgovarao: Nicolae Golea

Upravo je protekla sezona najuspješnija za jednu od naših najboljih rekreativki jer je završila kao prva na listi maratonki (3:21:50 Ljubljana), a treća na listi polumaratonki (1:30:10 Gradiška) u tabelama najboljih bh. dugoprugaša.

Riječ je o Ameli Trožić koja je osim pomenutih rezultata našla se i na brojnim postoljima raznih trka u BiH i okruženju.

Ne krije zadovoljstvo postignutim uspjesima koje je postigla upravo onako kako je i trenirala.

– Kada se osvrnem iza sebe i pogledam sažetak svih 12 mjeseci ne mogu reći da sam nezadovoljna. Bilo je upravo onako kako sam i zaslužila. Koliko sam se trudila, trenirala, ulagala, tako mi se i vratilo. Trčanje je takvo, koliko se potrudiš oko ishrane, treninga i ostalih životnih segmenata i navika koji znatno utiču na cijeli proces, tako će ti se i vratiti. Tokom 2018. godine skoro nije bila niti jedna trka u kojoj sam učestvovala, a da nisam bila među prvih 5 žena što je super plasman. Pored toga moje vrijeme istrčanog polumaratona se popravilo u odnosu na vremena iz 2017. godine, a samim tim i vremena ostalih distanci su se popravila, tako da bi bilo bezobrazno i nezahvalno da kažem da nisam zadovoljna, govori Trožić.

Ponosna je na spomenute uspjehe, ali ističe da bi bila još sretnija da je konkurencija jača i da se nada da će se uskoro pojaviti još više djevojaka koje mogu ostvariti dobre rezultate.

– Da, istina je da sam tokom 2018. godine kao maratonka imala najbolji rezultat u BiH, dok od polumaratonki treći, ali isto je tako šteta da više djevojaka ne trči u BiH i da imamo još jaču konkurenciju pa da i rezultati budu na dosta višem nivou. Nadam se da će škole trčanja koje su se formirale unazad par godina, a i Atletska rekreativna liga motivisati djevojke da se aktivnije bave trčanjem i da više ulažu u svoje rezultate.

Šta Amela Trožić planira u sljedećoj sezoni, možemo li očekivati nove lične rekorde ili pak neke nove izazove?

– Kada je u pitanju 2019. godina nisam planirala trčati ništa prije Mostarskog polumaratona u martu i tome se veselim, jer će mi ta utrka biti test da vidim da li sam se dovoljno posvetila treninzima tokom zime. Što se tiče mogućnosti uvođenja novih metoda treninga ja sam uvijek spremna da probam nešto novo. Trenutno radim na jačanju svojih performansi i određenih funkcionalnih korekcija, pa ću se tome posvetiti veći dio vremena uz trčanje. Uglavnom kakav će biti efekat svega vidjeti ćemo na proljeće. A kada su u pitanju izazovi meni je svaka trka novi izazov. Ono što će mi biti veliki izazov, a da bi ga osvojila moram se dosta potruditi, to je da trenutno svoje polumaratonsko vrijeme popravim.

Amela je čest i rado viđen gost brojnih trka u regionu, svjesna je svih dešavanja u trkačkom svijetu Balkana i to iz prve ruke. Kako kaže, trčanje je ovdje doživjelo veliku ekspanziju posljednjih godina, ali ipak misli da ljudi na ovim prostorima olako shvate neke stvari i onda dolazi do kobnih pogrešaka poput povreda.

– U našem regionu mislim da je trčanje doživjelo ekspanziju, postalo veoma upražnjavano posebno među ljudima koji se rekreativno bave sportom. To je u biti odlično na prvi pogled jer ljudi se bave sportom, postali su više osviješteni kada je u pitanju briga o zdravlju. Sport jednostavno donosi generalno pozitivne efekte u društvu. Međutim, ono što je problem da dosta ljudi se bavi određenim sportom samo zato što je taj sport trenutno hit, ili se više marketinški promoviše. Tu dolazimo do problema, jer u našem društvu jest da kada je nešto moderno odmah svi želimo to da imamo, da isto svi radimo i da imamo rezultate u što kraćem vremenu, pa krenemo da radimo stvari od kraja umjesto od početka, ističe Trožić te pojašnjava dalje:

– Sve više ljudi trči, ali mnogi to rade na pogrešan način, ne želeći postaviti pitanje nekom iskusnijem trkaču ili treneru, izvršiti testiranja fizičke sposobnosti i pripreme za trčanje. Posljedica toga su povrede i problemi od kojih se neki mogu, a neki ne mogu izliječiti. Odnosno glavni problem je nikakva ili nedovoljna informiranost ljudi u samom startu kad počnu trčati. Svi se trude „preslikati“ navike, treninge drugog trkača ne razmišljajući da smo mi svi individue za sebe i da trebamo analizirati i primijeniti na sebi ono što našem organizmu i tijelu odgovara. Stoga je potrebno što više čitati, pitati iskusnije, ali i kritički se osvrnuti kada sve savjete budete na sebi primjenjivali. Tako da definitivno veća upućenost ljudi o činjenicama, informacijama i svemu bitnom za trčanje dovela bi do njihovog kvalitetnijeg razvoja.

Vaši komentari