ZORAN DEDIĆ: Moj najveći uspjeh je što neprekidno trčim 25 godina

Razgovarao: Nicolae Golea

Dvije godine zaredom na istom polumaratonu svoju sezonu trčanja otvori postoljem u kategoriji Zoran Dedić iz Sarajeva.

To u principu bude dobar nagovještaj sezone jer 62-godišnji Dedić, na kojoj god trci da se pojavi, često završi na postolju u svojoj dobnoj skupini.

Ovaj rođeni Sarajlija i diplomirani ekonomist već 25 godina redovito trči i jedan je od naših rekreativnih trkača sa najvećim stažem i brojem kilometara. Sport mu nikad nije bio stran i od malih nogu je u pokretu.

– Cijeli moj život je vezan za sport. U četvrtoj godini naučio sam voziti skije i dugo se takmičio na školskim natjecanjima. U petom razredu osnovne škole počeo sam trenirati fudbal u FK Sarajevo. Za pionirsku selekciju FK Sarajeva igrao sam do prve godine gimnazije kada mi je Rock muzika i  sve oko nje, bilo mnogo važnije! Ali, već u trećem razredu gimnazije počeo sam se intenzivno baviti planinarenjem i pomalo alpinizmom. Nažalost rat je to prekinuo. U februaru 1994. godine napustio sam Sarajevo i preselio se zajedno sa mojom suprugom u Ameriku. Poslije samo nekoliko mjeseci, u septembru 1994. godine počeo sam sa trčanjem i od tada, odnosno zadnjih 25 godina, nikada nisam prestao trčati, priča Dedić za prvu bh. stranicu o trčanju.

Baviti se bilo čime 25 godina bez prestanka je velika stvar i postignuće, a pogotovo tokom tih godina držati visoki nivo izvedbe kako to čini naš sugovornik.

– Moj najveći rekord i uspjeh je što neprekidno trčim 25 godina i što sam pretrčao više od 50 000 kilometara bez ozbiljnije povrede! U četrdesetim godinama trčao sam maratone u vremenu ispod tri sata i polumaratone znatno ispod 1:30! Dugo godina sam trčao „samo“ za sebe i tek sam se počeo takmičiti prije 8 godina. Od tada sam u svojoj kategoriji uvijek bio među najboljim, odnosno na postolju. Ponosan sam i što u 62. godini još uvijek držim taj nivo i redovno osvajam medalje. Trčati polumaratone u vremenu oko 1:30 i maratone oko 3:15 u mojim godinama, uz profesionalne i porodične obaveze, za mene je veliki uspjeh.

Neko sa tolikim iskustvom u svijetu rekreativnog trčanja i iskustvom trčanja na više kontinenata idealan je komentator trenutnog stanja rekreativnog trčanja u BiH i regiji. Dedić je izdvojio kolektive i projekte za koje tvrdi da pozitivno doprinose razvoju, da imaju ispravan put na dobro svima.

– U nekoliko zadnjih godina, pojavom trkačkih klubova, baza rekreativnih trkača znatno se povećala. Trčanje je sada postalo „popularno“. Međutim, mnogim klubovima prioritet je profit, a ne kvaliteta trkača. Sada imamo veliki broj trkačica i trkača, ali nedostaje kvalitet. A zbog nekvalitetnog rada trkačkih klubova ogroman broj polaznika trkačkih škola poslije završetka škole trčanja prestaju sa trčanjem. Ali ako mi dozvolite, naveo bih primjer izuzetno kvalitetnog rada na podizanju nivoa i značaja trčanja i atletike u cjelini u BiH, a to je AK Novi Grad Sarajevo. Posebno bih istaknuo njihov rad sa najmlađom populacijom. To je za svaku pohvalu! Isto tako, najbolja „trkačka priča“ za mene je „ Atletska rekreativna liga“, zato bih želio da pohvalim rad predsjednika kluba Elmira Ćerimagića i svih njegovih saradnika u klubu. U pozitivnu „trkačku priču“ uključio bih veoma dobar rad pojedinih portala/stranica koji se bave i prate sve u vezi trčanja, stranice kao što je i vaša trcanje.net. Pojavom ovog segmenta, rekreativno trčanje u BiH i regiji dobilo je mnogo.

U spomenuto ogromno iskustvo koje ima gospodin Dedić ubrajaju se i brojne zanimljivosti tokom 25 godina trčanja.

– Zanimljivosti ima dosta. Posebno su zanimljivi komentari gledaoca na trkama, a u mom slučaju komentari vezani za moje godine. Najsmješniji komentar čuo sam prije 7-8 godina, kada sam trčao Beogradski maraton. Svi koji su učestvovali u njemu znaju da jedan dio staze u Zemunu prolazi kroz naselje gdje je ima mnogo Roma koji uvijek stoje ili sjede pokraj staze i komentarišu. Tako, kada sam prolazio pokraj njih, jedna starija gospođa je rekla: „Vidiš, ovo je pravi, stariji gospodin, on ima dosta novca, trči sporo i uživa, a ne kao oni „crnci“ (čitaj Kenijci), to ti je sirotinja, oni trče brzo jer su siromašni, gladni i jedva čekaju da nešto jedu“.

Sezona je otvorena dobrim rezultatom iz Splita (1:38:57), a evo i gdje biste mogli uskoro susresti ovog gospodina u patikama koji ove godine ima u planu trčati i ultra distance.

– Zadnje dvije godine trkačku sezonu počinjem sa Splitskim polumaratonom. Prošle godine bio sam prvi u svojoj starosnoj grupi, a ove treći. Ove godine ipak, ispred mene su bili dva bivša profesionalca, jedan iz Njemačke i Hrvat Paripović Drago, koji još uvijek drži rekorde Hrvatske u polumaratonu i maratonu! Pa u šali ja kažem, da sam i ove godine bio prvi, ali među rekreativcima. Svoj program trčanja i učešća na trkama planiram u skladu sa mojim godinama i mogućnostima, s tim što mi je najvažnije da uživam i da nemam povreda. Sljedeći izazov je u Beogradu, gdje sam poslije 7-8 maratona odlučio da ove godine trčim polumarton. Poslije toga planiram trčati ultramaraton ili ultra trail, a posebno se radujem drugoj etapi Atletske rekreativne lige koja počinje u martu i gdje se u ukupnom plasmanu nalazim u samom vrhu, rekao je za kraj Zoran Dedić.

Vaši komentari