Pripremila: Ljilja Lukić
U teoriji je već pomenutih 65% najniži nivo “sporog trčanja”, tj sporije od ovog ne može.
Ovo sporo trčanje nije samo spušteno na nizak intenzitet, već ima i određene granice.
Tokom trčanja dužine sporim tempom, puls bi trebalo da bude između 65 i 80% od maksimalnog.
Ako su vam treninzi u ovim gore pomenutim okvirima, takvo sporo trčanje je efikasno i neophodno za dugoročni razvoj. Tijelo proizvodi više krvi da transportuje kiseonik efikasnije, a broj energetskih implanta u mišićima raste, pa postaju mnogo efikasniji, tj iskoristiviji. Novi kapilari omogućavaju da krv, pa tako i više kiseonika, stigne u svaki dio mišića.
Poboljšana ekonomičnost
Tijelo se ovako priprema za dugo neprekidno opterećenje i uči da radi ekonomičnije. Brže se regeneriše, a vrijeme između dva treninga se smanjuje.
Ovakav bazni trening takođe vježba otpor mišićno-koštanog sistema. Hrskavica, tetive i ligamenti se navikavaju na umjereno opterećenje i postaju jači i otporniji.
I posljednje, ali ne najmanje važno, da biste dali sebi dovoljno prostora za oporavak između teških treninga, nije bitno samo da trčite sporim tempom, već da ne pretjerate ni kada je dužina treninga u pitanju.