Idealno za jednog rekreativca trkača bi bilo da mu je dostupan širok izbor patika za trčanje, što više brendova, što više modela. Bilo radi potrošačkih mogućnosti, bilo radi mogućnosti pronalaska odgovarajućeg modela. Isto vrijedi i za ostalu opremu. Kod nas se nažalost ne može naći u radnjama brendove poput sauconya, brooksa i mizuna. Potreba tržišta diktira sve. Kod nas je trčanje još u počecima što se tiče masovnosti. Mali je broj trkača a s time i potražnja opreme je minimalna. Na primjer, poznati model renomiranog proizvođača patika jedna monobrend trgovina u Sarajevu, u najposjećenijem tržnom centru, prodala je samo 16 pari tog modela. I to je ocijenjeno kao „dobra“ potražnja od strane prodavača.
Moramo razumjeti i dobavljače opreme, koliko god bili razočarani i željeli da imamo dostupno što više modela. Nadajmo se da će se to ubrzo promijeniti. Do tada ostaju alternativni putevi nabavke opreme. Oni hrabriji naručuju preko interneta ili preko nekoga iz inostranstva. Uz to postoji određeni rizik jer dobijete nešto što niste isprobali. Drugi, pak, putujući stranim zemljama na utrkama iskoriste vrijeme i kupe si nešto od opreme.
Druga stvar koju bi ovdje istaknuli jeste učestvovanje na utrkama. Imate trkača koji trče godinama a nisu nastupili nikada na nekoj utrci, i nikada i neće. Jednostavno ih to ne privlači i ne zanima. Ipak, takvih je malo. Puno je više onih koje polumaratoni i maratoni motiviraju, daju im zamah da treniraju predanije i kvalitetnije. Oni koji si mogu priuštiti, putuju po svijetu i sudjeluju u utrkama na kojima požele. Njima toga ne nedostaje. Za jednog trkača koji je tek postao dugoprugaš jako je dobro da nastavi sudjelovati na trkama.
Trenutno u Bosni i Hercegovini imamo sedam – osam većih takmičenja, polumaratoni, jedna ultra trail trka i jedan maraton. Za broj rekreativaca ovdje, rekli bismo i sasvim dovoljno. No, ipak jako bi dobro bilo imati sezonske lige. Spoj od desetak raznovrsnih utrka koje bi se održavale vikendom, sezona proljeće i sezona jesen. Zasigurno bi tako nešto doprinijelo popularizaciji i omasovljenju trčanja. Nastojati ćemo u budućnosti stvoriti uvjete takvog jednog takmičenja. Da bi se uopće moglo razgovarati i „maštati“ o tome, nužno je da postoji suradnja klubova i udruženja. Trenutno kako stoje stvari, projekt lige, bio bi ostvariv samo ako bi se udružili nekoliko klubova i zajedničkim naporima radili na tome. Idealno bi bilo da svaki klub u svom gradu preuzme organizaciju jedne trke koja je u rasporedu lige. Tako bi imali višestruku dobit. Puno više gradova bi dobilo šansu za utrku, time i za promociju. Udruženim snagama, također, lakše bi se dobila pozornost sponzora bez kojih je teško izvedivo ovako nešto. Dosta lijepih mjesta u Bosni i Hercegovini nema nikakvu utrku a ima jako lijepe staze za trčanje, prije svega, znamenitosti koje bi se trčanjem promovirale. Zamislite da, za početak, Mostar ima utrku 10k koja je dio lige a trasa trke obuhvata i trčanje preko Starog mosta. Ili, Tuzla, Jajce, Bihać, Trebinje, itd.
Istina je da ovo sve na prvu izgleda „maštanje“ i „lijepe želje“, ali vjerujemo da je ovo realnost u bliskoj budućnosti, u narednim godinama. Rekreativno trčanje se razvija i kod nas, u porastu je. S time dolaze i potrebe i razvoj svega što ide uz to.
Vaši komentari
