Piše: Ersan Bijedić
Zaista je 2020. godina bila siromašna takmičenjima, ali nikako ne i potpuno bez njih.
Početak godine je obilježilo već odgađanje prvog takmičenja, Svjetskog atletskog dvoranskog prvenstva koje je trebalo biti održano u martu 2020. u kineskom Nanjingu, ali je već u januaru odgođeno. Na kraju je donesena odluka da se pomjeri na mart 2023.
Virtuelne trke
Vrlo brzo smo navikli na odgađanje svega pa su prvi dio godine obilježili individualni izazovi trčanja oko kuća, dvorišta, u sobama, balkonima i slično. Vijesti o ovim poduhvatima su dolazile sa svih strana svijeta. A onda i virtuelne trke. Neke su bile vrlo komercijalne. Tako je “The Great Virtual Race Across Tennessee 1000K”, koja je trajala od 1. maja do 31. augusta, zaradila preko milion dolara na kotizacije (oko 20.000 trkača x 60 dolara za startninu). Organizator je bio Gary Cantrell, poznat i kao “Lazarus Lake”, čija je najpoznatija trka Barkley Marathons. On je samo napravio web stranicu i omogućio trkačima da na dnevnoj bazi unose pređenu kilometražu (trebali su istrčati ukupno 1.000km za 4 mjeseca), bez ikakve kontrole i provjere. Poslao im je i finišerske medalje za uspomenu.
Rekordi
U pandemijskim okolnostima, bez mogućnosti napraviti realne trke u punom formatu, mnogi su se odlučili zadovoljiti minimalne kriterije potrebne za jurnjavu pojedinih rekorda. Tako su padali neki rekordi koji bi bili potpuno van fokusa u normalnoj situaciji, kao npr. novi svjetski rekord na jedan sat koji je postavio Britanac Mo Farah (21.330m). Prethodno je isto radio i Norvežanin Sondre Moen koji je na toj distanci, i u tom trenutku, postavio novi europski rekord na jedan sat (21.132m), ali je poništen jer je trčao u nedozvoljenim patikama na atletskoj stazi. Godinu su ipak obilježili svjetski rekordi Joshue Cheptegeija (Uganda) koji je uz obilje tehnološke podrške u par mjeseci na drugo mjesto pospremio Kenenisu Bekelea (Etiopija) na 5.000m i 10.000m. Statistika i istraživanja ukazuju da je napredak tehnologije, posebno patika i sprinterica, dosta pomogao trkačima, pa ćemo u nastavku samo izdvojiti svjetske rekorde koji su postignuti ove godine.
Trke
Kad smo kod elitnih atletičara, naš jedini na tom polju, Amel Tuka, je imao nekoliko mitinga ove godine, a najbolja trka na 800m mu je bila u Ostravi: 1:44.51. Pandemijsku godinu je ipak završio na IAAF ranking listi kao treći najbolji 800-metraš na svijetu. Na 55. mjestu na ovoj listi je Abedin Mujezinović.
Dugo se čekalo kako će to izgledati poseban format London Marathona, organizovanog samo za elitu, a onda smo vidjeli prvo razočarenje jer nije nastupio Bekele, potom i podbačaj Eliuda Kipchogea. Maraton 2020. godine je definitivno bio Valencia Marathon koji je imao rekordnih 30 trkača ispod 2:10 te šest trkačica ispod 2:23. Na ovoj trci je normu za OI u Tokiju ispunila Hrvatica Matea Parlov Koštro (2:28:52), što smo posebno ispratili na MT (LINK1, LINK2, LINK3).
Godinu je svakako obilježilo i Svjetsko prvenstvo u polumaratonu (Gdynia, Poljska) gdje su prvaci postali Jacob Kiplimo (Uganda) i Peres Jepchirchir (Kenija). Predstavnica Hrvatske, Bojana Bjeljac, je u ovoj trci upisala lični rekord sa 1:11:12.
Nadamo se da ćemo imati barem nešto bolju, slobodniju 2021. godinu, u kojoj su na rasporedu i Olimpijske igre u Tokiju.
Vaši komentari
