Tekst i video: Ersan Bijedić
Prijedlog Edine Harbinja je bio ubaciti još jedan maraton za početak jeseni, iako smo još u decembru prošle godine isplanirali Valencia Marathon za 3. 12. 2023.
Računao sam odmah da je previše ako se želimo kvalitetno spremiti za Valenciju, ali hajde… iskombinovat će se nešto pa kako bude. Ideju je naravno podržao i Dražen Filipović kao MT pratnja. Prva opcija je bila Košice Marathon. Kad smo ljetos htjeli bukirati smještaj sve je bilo zauzeto, a sobe u okolnim mjestima preskupe i na 45-60 minuta vožnje do grada. Košice su kao najstariji maraton u Europi ove godine imale jubilarno 100. izdanje! Jedan od maratona koji je na mojoj listi trka za odraditi kad – tad. Ali na toj listi je bio i Skopski maraton koji je nudio puno komotniju situaciju na isti termin. Dosta smještaja odmah uz zonu starta/cilja i vrlo povoljne cijene. Nije trebalo dugo da se odlučimo za prebacivanje.
Kako se trka bližila počeli smo pričati sa Borisom Katalinićem o zajedničkoj vožnji koja bi bila komotnija za sve (više vozača), dok je Edina trebala doći iz Engleske. Isto tako kako je vrijeme odmicalo neizvjesnost se uvećavala kad je u pitanju Edinino učešće, ali i Draženovo. U oba slučaja se radilo o poslu. Sve do trenutka kad su oboje otpali nekoliko dana prije trke, pa sam ostao ja koji nisam ni imao ideju da trčim maraton početkom oktobra. Ali OK, fali mi još Skoplje da istrčim maratone u svih šest glavnih gradova bivših Jugo republika pa evo dobre motivacije.
Četvorka za Tokio
Odjednom su novi tim za mene tako sad činili Boris Katalinić i dva Mostaraca, Dario Krtalić i Eldin Macić. Prvi sam krenuo iz Čapljine u petak 29. 9. u 8h u jutro, prvo po Darija i Eldina, a onda do Bokija u Sarajevo odakle smo za dalje iznajmili kola. Hyundai i30 star godinu dana je garantovao ugodno putovanje i tako je i bilo. Ali ta vožnja je sa nekoliko stajanja za mene trajala 15 sati jer smo u Skoplju bili oko 23h. „Ovo je naš Tokio“, kaže Boki računajući da smo komotno mogli stići do Japana. Za one koji će ubuduće trčati Skoplje valja spomenuti da je upravo (dan poslije maratona!) uvedena avio linija Sarajevo – Skoplje, sa tri leta sedmično (ponedjeljak, srijeda, petak). Cjelodnevna vožnja sa dobrom ekipom ima svoje čari (druženje, različiti krajolici, zanimljiva mjesta na koja smo stajali…), ali nisam baš siguran da bih uskoro ponovio.
Skoplje, široko ti polje
Prvi dojam po ulasku u grad je bio da su ulice široke i nema saobraćajne gužve. Tako je bilo i sutra tokom dnevnih tura. Dan prije maratona smo se vrtili oko trga Makedonija koji u centru ima spomenik visok 28m sa službenim nazivom „Ratnik na konju“, a neslužbeno se radi o Aleksandru Makedonskom. Trg obiluje spomenicima iz projekta Skoplje 2014. – rekonstrukcije grada za koju se ulažu ogromni novci. Ali to podrazumijeva podizanje preko 100 skulptura oko čijeg smisla je javnost podijeljena.
Startne pakete podižemo u Jane Sandanski Areni. Moderan sportski centar, dvorana u kojoj je RK Vardar, predvođen Mostarcem Igorom Karačićem, dva puta osvajao titulu prvaka Europe (2017. i 2019. godine). Dvorana je udaljena oko 3 i pol kilometra od centra.
U ovakvim situacijama je uvijek nad glavom upit – koliko turizma uklopiti ako sutra trčiš maraton? Lično sam bio opušten po tom pitanju jer je cilj bio samo istrčati ga kao trening. Ni ostatak ekipe se nije zamarao s tim. Ako mi je cilj rezultatski ozbiljniji, nema baš hodanja poslije 14h na dan prije trke. Ovako smo odlučili još obići Staru čaršiju u Skoplju, potom iz nje preko Kamenog mosta preći direktno na trg Makedonija te uz rijeku Vardar prošetati do stadiona Toše Proeski i velikog Gradskog parka. Staze pored rijeke i sam park nude odlične uslove za rekreativne aktivnosti, trčanje i bicikliranje.
Zagrebački maraton
Trčao sam Zagrebački maraton dva puta (2016. i 2018.), a jednom polumaraton na istoj toj stazi (2019.) i ovaj Skopski me podsjeća na tu stazu. U Zagrebu se otad malo promijenila ruta, ali ne puno čini mi se. Start i cilj su u centru Skoplja, start ispred parlamenta, a cilj na trgu Makedonija (udaljenost između dvije tačke je oko 200m otprilike). U odnosu na Zagreb start i cilj su malo više u sredini staze koja se ponavlja četiri puta. Pravo, gore – dole, uz prilično brzu stazu, koja je još bolje rezultate učesnika prošle nedjelje mogla proizvesti da je bilo hladnije. Sa preko 20 stepeni C je bilo dosta opasno po zdravlje trkača, pa je bilo i intervencija hitne medicinske službe.
Skoro 9.000 učesnika
Na samoj organizaciji trke se vidi uloženi novac. Takvu organizaciju nema nijedna domaća trka. Startni paket nosi i lijep ruksak koji će učesnici sigurno dugo koristiti, a broj ljudi i volontera uključenih u rad jasno govori o tome koliko je ozbiljna trka. Okrepne stanice su brojne i sa velikim brojem volontera na njima, a staza obilježena tako da ne morate nigdje pitati kuda dalje. U tom smislu ne djeluje kao balkanska trka, jedino što je odaje je – manji broj finišera na maratonu (243). Međutim ukupne brojke su puno veće jer je na trci od 5km bilo 6472 finišera, na polumaratonu njih 1552 i u štafetnom maratonu 165 četveročlanih timova, što je dodatnih 660 trkača. Dakle ukupno 8927 onih koji su uspješno završili svoje nastupe. Zanimljivo je da svi startaju sa iste tačke, ali 5K trka „vozi“ u suprotnom pravcu od ostalih. Sportsku manifestaciju je prenosila makedonska TV, a samo par dana poslije događaja svi trkači su dobili svoj besplatni foto album sa staze (primjer).
Rezultati
Bilo je dvadesetak trkača iz BiH, a najbolji rezultat je svakako postigao Žarko Jovanović sa novim ličnim rekordom na maratonskoj distanci: 2:44:43. Lični je trčao i Stefan Milović (3:17:36), ali i Đani Kosović koji je sa 52 godine prvi put išao ispod 4 sata, konkretno 3:55:33, trčeći vrlo ujednačen ritam od početka do kraja. Belma Baralija je trčala svoj prvi maraton za 3:58:54. Ivana Zovko je završila za 4:39:24. U bh. maratonskoj ekipi su bili i Aldin Hamidović (4:06:14) i Eldin Macić (5:02:08). Boris Katalinić (4:41:56), Zoran Kovačević (4:19:05) i ja (3:27:07) smo ispunili svoj jednaki cilj: istrčati šesti „Ex-Yu Major“. Formalno Six Star medalja za „Ex-Yu Majore“ ne postoji, ali znamo da su trkači vrlo maštoviti u zadavanju ciljeva sebi kako bi ostali motivisani. Tako u našim glavama „6 Ex-Yu Majora“ kao cilj postoji odavno.
Kod žena je od naših najbolji polumaraton trčala Leila Hadžić (1:40:54), a od muških Elvedin Tunović (1:31:47). Učesnike smo imali i na 5K trci (iz naše ekipe Lejla Kosović).
I u Skoplju su „mađarski Kenijci“ dominirali, ali je odličan maraton trčao Dario Ivanovski (2:19:07, 3. mjesto). Kod žena je treća bila Marija Vrajić iz Hrvatske (3:12:51), legenda koja ne posustaje iako je bliže brojci od 300 nego 200 maratona iza sebe. Na trci sam ga prepoznao, a kasnije vidio da je sa 1:09:17 pobijedio na polumaratonu – poznati trkački Youtuber Ben Felton je trčao Skoplje. U cilj je utrčao sa Go Pro kamerom. Već je i objavio video o svojoj skopskoj avanturi (LINK).
Zaključak
Događaj je nivo iznad onoga što možemo trčati u BiH, a posebno je zanimljivo da na četiri trke u njegovom sklopu domaćini uspijevaju animirati toliki broj učesnika (8927). Posjetiti grad i upisati ovu trku vrijedi barem jednom, a od iduće godine će, bar po trenutnim i novim avio konekcijama, to biti pristupačnije za uraditi.
Vaši komentari
