Piše: Ersan Bijedić / Foto: Ivana Jezildžić
Navikli smo u Sarajevu trčati uglavnom u puno hladnijim uslovima, oblačnom vremenu, ponekad uz kišu, često u praktično najboljim mogućim za duge pruge, ali nikako na vruć dan kakav se ovaj put pogodio i koji je pretežno, onima koji imaju bar nekoliko polumaratonskih trka iza sebe, donio uglavnom slabije rezultate.
Iako je poslije trke uvijek moguće čuti niz primjedbi na organizaciju, ovaj put je ona bila bez sumnje bolja ako je uporedimo s prošlom godinom. Očito je da su se u NVO Maraton Sarajevo potrudili ispraviti greške koje su se desile na jubilarnom 10. izdanju (kao po pitanju okrjepe ili voditelja rezultata) za što im sigurno treba odati priznanje jer osluškuju potrebe i onih najzahtjevnijih trkača. Ipak i ove je godine bilo prigovora, od poskupljenja kotizacija, pomjeranja starta trke (sa 9 na 10 sati), iako je upravo to jedna od stavki kojima su pokušali izići ususret učesnicima (a naravno da nisu mogli pola godine prije predvidjeti vrućinu, niti je start u 10 van okvira regularnih termina trka), do uskog ciljnog tunela koji je stvarao gužve u završnici.
Jedina stvar koja mi je lično zasmetala je činjenica da je dobar dio trkača na svojim GPS uređajima zabilježio nešto kraću stazu, iako Sarajevski polumaraton od prošle godine ima uredno premjerenu rutu i AIMS certifikat. Procedure mjerenja staze su vrlo stroge i precizne pa se kao logično postavlja pitanje postavljanja staze od organizatora trke u zadanim okvirima službenog AIMS mjeritelja (primjer takvog, i puno očitijeg gafa sa 300 do 500m kraćom stazom, je Zagrebački proljetni polumaraton ove godine, a koji također ima AIMS certifikat).
Osim staze, sve druge pojedinosti se čine kao nijanse koje će varirati iz godine u godinu i neće učiniti trku posebno boljom, niti lošijom. Ona već ima vrijedan kontinuitet i ako se osvrnemo oko sebe, vjerovatno će nas je većina ocijeniti najatraktivnijom u BiH, s tim da ima i značajnu poziciju na regionalnoj trkačkoj mapi. Oni zasićeni njom će možda tražiti više ili bolje kroz spomenute detalje koji neće donijeti posebnu razliku. A šta se može napraviti za stvarni iskorak?
Po mom mišljenju bi to bilo uvođenje maratonske trke. O tome smo već pisali, ali i dalje ostaje neobično primijetiti da u regiji samo naš glavni grad još nema trku na 42.195m.
Vaši komentari
