Piše: Mirzet Halilović
Kažem sam sebi, nema veze: korona, Covid, pandemija, maska, vakcina, revakcina, policijski čas, mutacija, novi soj, kovid test, antitijela, pozitivan, negativan, itd.
Pa dokle, opet pitam sebe. Da da, sebe pitam, jer samo sam sebi možeš odgovoriti na ta pitanja. Jednostavan odgovor koji će zadovoljiti sve nas je – nema predaje. Idemo. Borimo se.
Biti zdrav je moderno
Često znam pročitati: “Treba trenirati”. Odmah to preformulišite u ispravno, a to je: “Mora se trenirati”. Ja bih još dodao: “Sramota je lagati i ne trenirati”. Zašto?
Ukoliko se želite oprobati u trčanju ili unaprijediti svoj trkački trening, učinite to kroz naš MT trening klub.
Jak organizam je otporan na bolesti i na sve te “nečistoće” koje nam svaki dan pune mozak. To ulazi u nas. Mi to moramo istjerati fizičkom aktivnošću. Biti zdrav je moderno. Pa ako je tako idemo biti moderni. Samim tim mi smo korisni svima. Prvo svojoj porodici, pa onda društvenoj zajednici u cjelini.
Svi smo svjesni činjenice da se mnoge manifestacije odgađaju. Nema veze. Ja to ovako gledam. Prijavim Beogradski maraton za 16. maj ove godine. Treniram non stop za tu trku. U startu sam odmah izabrao rezervnu opciju, ako se predmetna trka odgodi. To je polumaraton u Jablanici 15. maja. U slučaju da se i rezervna trka odgodi, ja tog dana trčim svoju trening trku, maraton ili polumaraton. Okupim ekipu u Tuzli ili odem u neki susjedni grad i tu napravimo jači trening. Nebitno koliko. Znam da rezultat sa ovog treninga neće biti kao na trci. Ja sam primijetio da sam imao lošiji rezultat na treninzima:
– a 5k za 30 sekundi
– a 10k 60 sekundi
– na 21.1k za 120 do 180 sekundi i
– na maratonu za oko 10 minuta.
Kontinuitet je najbitniji
Bitno je to otrčati ovaj trening, ispitati formu. Uvijek se na trci trči brže. Nema boljeg treninga nego otići na trku. Svi znamo, da je kontinuitet najbitniji. Znači, trening non – stop. To će organizam zapamtit i to će tražiti. Falit će mu. Zapamtit će, ako smo konstantni. Vježba čini majstora. Ja preferiram trčanje. Temperatura za trening mi je nebitna. Plus ili minus. Pa ko to još gleda. Rukavice vunene su 3KM. To je kafa sa jaranom. Ja navučem dvoje i idemo. Nebitna je temperatura ako ganjamo konstantnost. Često ćemo čuti:
– “Trčao bih, ali dok se izljepota”.
– “Samo da ovo prođe, počinjem trčati”.
Vidite li ljudi da ne prolazi? Kažu: “Fitnes centri su zatvoreni, ne mogu trenirati”. Ž Hodnik, soba, terasa su mjesta na kojima možete raditi razne vježbe, kao što su: sklek
čučanj, iskorak, plank (izdržaj u parteru), zgib, trbušnjak, itd. Neki neće kod kuće da treniraju – ne vidi ih niko. Izađi bilo gdje i gibaj se. Danas je možda minus, ali je zato sutra plus. Bitno je da smo u toj aktivnosti često. Što više – to bolje. Naravno, nije uvijek isti tempo – intenzitet trčanja. Moramo tijelo primorati da zavoli korisne stvari. Neki su tijelo primorali da zavoli negativne stvari.
Evo primjera:
– Ljudi koji često piju alkohol su navikli svoj organizam na to.
– Ljudi koji puše su takođe naviknuti na to.
Znači treba organizam navići na dobro. Kako? Pa često upražnjavanje onoga što želimo da budemo. Hoćemo da budemo dobri biciklisti. Vozimo bicikl. Pitam vas: Trebamo li igrati šah da bi bili dobri biciklisti? Stvari su jasne. Idemo trenirati. Mi smo u procesu. Proces će dati rezultate.
Ja razlikujem nekoliko grupa trkača.
Početnici
Bez obzira na pandemiju, oni trebaju 3 do 4 puta sedmično da upražnjavaju bavljenje sportom, npr. trčanjem, kao njihovim osnovnim sportom (mogu da ubace i zamjenske treninge, poput bicikla, šetnje i sl). Nakon 6 mjeseci, početnici prelaze u drugu grupu, koju ja nazivam džogeri. Puno trkača zauvijek ostaje u ovoj drugoj grupi. Oni džogiraju često. Ne forsiraju tempo, rezultat je u drugom planu. Moja preporuka je da trkači iz ove grupe pojačaju za još jednu brzinu. Pojačaj džogiranje. Idemo dalje.
Rekreativci takmičari
Oni jure za trkama i rezultatima, izazovima. Njima nije ništa upaliti auto i zapucati 300 kilometara na neku trku. Da oprobaju svoju formu koju grade mjesecima. Njima pandemija najteže pada, jer treniraju i hoće da se oprobaju. Sam spadam u ovu grupu i gladan sam trka. Ako me ko pozove da mu berem paprike i da mi štopa, rado ću se odazvati. Zbog toga idem na sve trke u regionu da vidim ljude. Da se družim. Da isprobam formu. Prethodno spomenuti trkači džogeri, se takođe takmiče, ali oni nisu ni blizu ovim rekreativcima takmičarima, koji čak gledaju uticaj vjetra i temperature na rezultat. Znači Rekreativci takmičari su najžešći. Sedmično deru po 7 treninga. Ponekad i 2 dnevno, pa se na sedmičnom nivou nakupi 9 do 10 treninga. Mjesečno trče od 350 do 500 kilometara.
Profi trkači
Ne može tu Valter nikome davati savjete, jer tu su ljudi koji pobjeđuju. Koji na trkama zauzmu prvo, drugo ili neko do 10 mjesta. Pitate li se vi koliko oni treniraju. Pitaju li oni “jel hladno” itd.
Sve će ovo jednog dana biti jučer. Samo dugo traje. Ako smo fokusirani na trening i na zdrav način ishrane, ne moramo se brinuti i lupati glavom koliko će trajati. Naše je da treniramo, a samim tim ćemo biti zdravi.
Vaši komentari
