Zašto staze kao na Bostonskom maratonu nisu validne za rekorde?

Geoffrey Mutai (Kenija) je 18. aprila 2011. godine na Boston Marathonu istrčao tadašnji svjetski rekord (2:03:02), trku za 57 sekundi bržu od rekorda Etiopljanina Hailea Gebrselassieja (2:03:59, Berlin, 2009.), ali njegov rezultat nije službeno priznat.

949
Geoffrey Mutai (Kenija); Boston, 18. aprila 2011; rezultat: 2:03:02

Piše: Ersan Bijedić

IAAF (Međunarodni atletski savez) od 1990. godine ima propisana pravila koja treba ispuniti kako bi na određenoj trci mogli popraviti svjetski rekord, a Boston ih ne ispunjava.

Konkretno Boston ne ispunjava dva kriterija. Prvo, to je pravolinijska trka, u jednom smjeru od starta do cilja, a po IAAF pravilima start i cilj ne smiju biti udaljeni više od 50 posto dužine same ulične trke (dakle na maratonu mogu biti udaljeni maksimalno 21km). Drugi problem za Boston su promjene u elevaciji. Po IAAF-u staza ne smije svojim tokom od starta do cilja imati veći pad od 1 metar po kilometru, što znači da je na maratonu maksimalno dopušteno 42 metra spusta. Međutim u Bostonu trkači naprave 140 metara spusta, odnosno preko 3 metra po kilometru.

Osim ova dva pravila koja ne ispunjava Boston Marathon, po IAAF pravilima za svjetski rekord sportski događaj se mora odvijati pod nadležnošću IAAF-a ili državnog atletskog saveza, ali po pravilima IAAF-a. Trkač mora imati pravo nastupa prema propozicijama IAAF-a i biti podvrgnut doping testu na dan trke. Staza na kojoj se postiže rekord mora biti izmjerena od akreditovanog A ili B IAAF/AIMS mjeritelja (AIMS je Svjetska asocijacija maratona i uličnih trka koja radi u partnerstvu sa IAAF-om). Također staza treba biti potvrđena kao validna u okviru dvije sedmice od termina trke.

Sve AIMS trke su izmjerene od AIMS mjeritelja, ali ne mora značiti da zbog toga sve one zadovoljavaju IAAF kriterije za svjetski rekord ili kvalifikaciju za neku veću trku, jer pored valjane dužine ipak mogu imati nedopušten pad ili veću odvojenost starta i cilja od dopuštene.

U BiH dosad imamo četiri trke koje je izmjerio akreditovani AIMS mjeritelj, a to su: Banjalučki polumaraton, Sarajevski polumaraton, Cazinski maraton i Ramski polumaraton. Sve one (osim Ramskog polumaratona koji ima pad od 15 metara po kilometru), prema izdanom certifikatu za samu stazu, imaju sva tri kriterija (dužina, dozvoljeni pad i separacija) za postavljanje svjetskog rekorda u zadanim dužinama.

Više o mjerenju staza na: LINK1 i LINK2.

Vaši komentari

Podržite rad portala trcanje.net