DNEVNIK PRIPREMA: Boston Marathon 15. 4. 2024. / Rezultat: 3:20:35

Slično kao prethodnih godina vodit ću dnevnik priprema za jednu svoju bitnu trku, ovaj put za Bostonski maraton 15. 4. 2024., kao zabilješku onoga što prolazi trkač na putu do cilja, ali i kao oblik motivacije u treningu.

1248
Erol Mujanović, Edina Harbinja, Ersan Bijedić

Piše: Ersan Bijedić

S obzirom na valovitu stazu u drugom dijelu trke, za Boston sam sebi kao cilj postavio da ovaj, za mene najveći svjetski maraton, probam istrčati pristojno (za ispod 3 sata), ali bez da se opteretim napadom na lični rekord (2:55:42).

7. 1. 2024. – Uvod

Još od 2013. godine, kad sam počeo razmišljati o trčanju maratona, posebno poštovanje sam imao za Boston Marathon zbog: 1. tradicije, 2. činjenice da veliku većinu svojih učesnika dobiju preko rezultatske kvalifikacije.

O ovom drugom dijelu nisam mogao puno misliti u početku, ali vrlo brzo sam došao i do nivoa da mogu ispuniti tu kvalifikaciju. Boston je bio kao velika želja, trkačko hodočašće na listi za nekad u životu. Nisam mislio da će to biti baš ove godine, ali došlo je vrijeme za to. Prvenstveno zbog Edine, koja hoće odmah sve, i sve najbolje od onog što se nudi. Kvalifikacija za moju kategoriju (40-44 godine) je 3:10, pa za to nisam trebao previše brinuti jer sam imao 2:57:26 iz Manchestera. Pokazalo se 28. septembra 2023. da je Cut-Off vrijeme 5 minuta i 29 sekundi, a stigao je i mail potvrde za moju i Edininu aplikaciju. Za nju je trebao 3:40 maraton, a prijavila je mančesterskih 3:26:16. Još dublja kvalifikacija. Cut-Off od 5:29 je iz učešća izbacio 11.039 aplikanata koji su imali kvalifikaciju, ali ne dovoljno duboku. Za trku se prijavilo 33.058 trkača sa kvalifikacijom, a bilo je mjesta za njih 22.019. Ostali su morali otpasti. U ovom trenutku osim nas dvoje znam da će u Boston iz BiH još i Erol Mujanović koji će trčati svoj šesti Major maraton i tako zatvoriti ovu seriju kao jedan od rijetkih iz BiH koji je to napravio.

17. 1. 2024. – Bolećiv (spor) start

Danas smo i Edina i ja dobili email od BAA (Bostonska Atletska Asocijacija) kojim su nam prihvaćena poboljšana kvalifikaciona vremena na maratonu u Valenciji. Ona je trčala 3:19:11, a ja 2:55:42. Ovo možda bude uticalo na naše pozicije, a možda i ne, unutar bostonskih korala (startnih blokova).

Moj trening je trenutno gotovo nepostojeći. Pred Novu godinu sam imao problem sa stomačnim virusom, oporavio se i bio dobro koji dan, da bi onda uhvatio virus gripe, Covid ili ko zna šta. Liječio sam se kući, ali to uvijek dosta unazadi formu. Kad sam krenuo trčati, shvatio sam da blaga bol u desnom koljenu koju sam osjetio nekoliko dana poslije Bokeškog maratona (17. decembra) nije bezazlena, nego se pogoršava ako trčim. Kombinovao sam zadnjih dana trčanje pa snagu, ali jučer i danas sam uzeo potpuni odmor. Dva jaka maratona (za moj nivo) u decembru, 3. 12. Valencia za 2:55:42 i 17. 12. Boka za 3:00:55, su uzeli danak.

10. 2. 2024. – Neizvjesnost

Nije mi bilo nešto do pisanja dnevnika u prethodnom periodu jer su takve i dosadašnje pripreme – pune neizvjesnosti i bez osjećaja zadovoljstva prolaženja kroz proces. Počeo sam 18. 1. trenirati jače, a od 23. 1. sam bez dana odmora. Poslije treninga i dalje lediram koljeno i “osluškujem” može li izdržati. Radim više snagu i bicikliranje ne bi li podrška koljenu bila jača. Nije mi cilj samo istrčati Boston pa sam probao krenuti trenirati u nekom krajnjem terminu po mom planu. Ovako mogu imati 10 dobrih sedmica plus dvije taperinga. U ovom trenutku je i dalje povremeno bolno i nezgodno za trčati, ali se više ne pogoršava. Ostaje na istom nivou boli. Danima tako odgovaram na pitanje kako mi je koljeno. Očekivao sam da bi dosad trebalo krenuti nabolje, ali kako da ide nabolje kad podnosi progresivno uvećavanje opterećenja. Ipak barem se trening uspješno odrađuje pa sam ovu sedmicu zaključio i sa prvom dužinom (25km).

23. 2. 2024. – 32 dana, 50 treninga

Sa jutrošnjih laganih 8km sam uvezao 32 dana aktivnosti i tačno 50 treninga u tom periodu. Sjećam se da su prošlogodišnje pripreme za Manchester Marathon za mene bile grozne zbog bure koja je svakodnevno puhala nekih mjesec i pol dana, što je bilo teško opterećenje za psihu. Svaki dan izići i trčati po tome je bilo ubitačno. Ove godine je nevjerovatno koliko dobro vrijeme me prati, praktično je stalno idealno, nema vjetra, kiše skoro nikako, a temperatura je najniže u vrijeme treninga na oko 6 stepeni, najviše do oko 15. Ali koljeno redovno javlja da te ipak nešto mora je.at. Sad sam ipak mirniji jer podnosi ozbiljne napore nakon uvodnih velikih i kritičnih skokova u treningu. Ako računam od 15. januara, sedmice su bile ovakve: 40km – 63km – 90km – 100km – 111km. Već ova sa 63km nije zanemariva jer je, uz ostale aktivnosti, bila na blizu 10 sati treninga. Broj sati u treningu je također važan faktor za pripremu maratona.

Danas idem u Split gdje mi je ranije plan bio trčati trening maraton, ali sam se prebacio na polumaraton prije petnaest dana. Dva su razloga, Edinino i moje vjenčanje dan poslije trke gdje ne bi valjalo doći raštiman, plus problem sa koljenom koje još ne pruža sigurnost da može izdržati maraton. Moj plan je inače bio da mi Split bude 29. maraton, kako bi onda Boston bio jubilarni trideseti. Ali ništa od toga.

Splitski polumaraton (Foto: Dinko Bažulić)

3. 3. 2024. – Split

U Splitu je bilo odlično kao i uvijek. Ali ovaj put u tih šest dana je trka bila u drugom planu. Već dan prije smo počeli dočekivati goste našeg vjenčanja zakazanog za 26. 2. u Splitu. Neki od njih su nas bodrili i na trkama, ili bili tu kroz cijeli vikend. Cilj je bio da svečanost vežemo uz jednu trku, spominjali smo Mostar i Boston koji je bio ozbiljna kombinacija, da bi na kraju shvatili da nam je najbolja opcija upravo Split. To je uticalo i na sportske ciljeve. Edina je odabrala štafetnu trku gdje je Trčanje i to ženska ekipa bila drugoplasirana, dok sam ja trčao polumaraton u ritmu treninga za maraton i snimao za MT. Uz jedan maraton u Splitu (3:06 na prvom izdanju 2020.) i prošlogodišnji trk samo za potrebe snimanja, bio je ovo moj peti polumaraton u Splitu. Tri puta sam trčao 1:24, a dva puta 1:29.

U šest splitskih dana sam imao tri dana potpunog netrčanja, ali ipak nisam dozvolio da previše pati trening za maraton pa je šesta sedmica završila na 84km, a ova (sedma) na 94km. Ali prave stvari tek dolaze.

10. 3. 2024. – Šta nosi mart

Moj januar je trenažno jako skroman zbog bolesti i boli u koljenu. Bolest sam i zaboravio, ali poslije virusa koji me uhvatio trebalo mi je oko dvije – tri sedmice da prodišem i uhvatim maha u treningu. Tako sam u januaru istrčao samo 185km, dok je februar bio dosta kvalitetan sa 385km. Uz bicikliranje i vježbe snage bilo je to ukupno 47 sati treninga. Ako sve bude u redu, mart će biti još dosta obimniji. Tako je ova sedmica završila na 132km. Želja mi je nekad uraditi trening sa većim kontinuitetom na 130-150km, odnosno barem sedam – osam takvih sedmica.

Jučer sam imao dobar tempo trening, 24km na 4:06/km, što mislim da bih trebao biti sposoban držati 42km na nekoj ravnoj stazi. Možda na jesen u Frankfurtu. Sve vrijeme treninga je padala kiša, ali je temperatura bila ugodna (oko 10 stepeni) i nije bilo vjetra. Neki tip mi je na zagrijavanju dobacio: “Pada li kiša?”, čudeći se da trčim po takvom vremenu. Ali nisam tad primjećivao kišu misleći kako me čeka nešto puno teže od toga što me ona samo lijepo hladi. Ogromna je razlika u trčanju laganog treninga i tempo treninga na kiši. Na laganom trčanju kiša smeta, a na tempu je najmanji problem. Po prognozi bi promjenjiv trebao biti čitav ovaj mjesec. Pozitivna stvar je da se bol u koljenu smanjila, iako ga i dalje pomalo/ponekad osjećam. Mislim da su rehabilitacijski djelovala tri dana bez ikakvog treninga u Splitu.

14. 3. 2024. – Bostonski MT sadržaji

Ova sedmica od 11. do 17. 3. je namještena na 100km trčanja i dva treninga snage pa je smatram oporavkom pred glavne dvije koje slijede. Nastojim dobar dio kilometraže (oko 30 do 40 posto, ili oporavljajuća trčanja) raditi na travnatoj podlozi, ne bi li olakšalo koljenu. U međuvremenu kao dodatna motivacija svakako služe sadržaji o Bostonskom maratonu, a na MT imamo jedan vrhunski vodič za kompletno putovanje koji je napisao Bojan Kuljić (LINK). Od ranije imamo tekstove koji govore o samoj istoriji i tradicije trke (LINK), zašto bostonska staza ne ispunjava kriterije za svjetske rekorde (LINK), kako je Rosie Ruiz napravila najveću prevaru u Bostonu (LINK) i kako se trka danas obračunava sa prevarantima (LINK). Tu su i priče domaćih trkača od kojih je Sarajlija Igor Stević tri puta trčao Boston, a 2013. godine bio i svjedokom terorističkog napada u cilju maratona (LINK), dok su najsvježija iskustva koja su sa našim čitaocima podijelili Tomislav Cvitanušić (LINK), Alina Abdurahmanović (LINK) i Mirzet Halilović Valter (LINK1, LINK2). Nisam stigao opet gledati filmove koji se tiču maratona u Bostonu, a neke od njih možete pronaći u MT serijalu o filmovima.

Po mrežama se baš jučer i danas, nakon objave organizatora iz BAA, dosta piše i raspravlja o medalji 128. Bostonskog maratona, a koja na sebi ima i potpis glavnog sponzora, Bank of America. Da nose takvu reklamu na medalji se mnogim trkačima ne sviđa. Naravno da se odmah sa svojim video sarkazmom javio i Serious Runner (LINK).

30. 3. 2024. – Orlovi rano lete (pad)

Nisam pisao od 14. marta, iako mi je dnevnik bio u glavi, ali obim treninga i obaveze su uticale na to. Imam još sutra (nedjelja) dužinu i time bih zaključio glavni dio priprema, nakon čega slijedi tapering i osvježavanje.

Propala dužina zbog pada

Zadnje dvije dužine radim u nedjelju zbog događaja od prošle subote koji je i najviše obilježio prethodni period kad nisam pisao. Prošla sedmica je bila na 164km, a ova bi trebala završiti na 140km, i po tome je sve odrađeno, ali uz dosta problema. U subotu 23. marta je po planu trebalo odraditi sporu dužinu, ali sam ispod novog Počiteljskog mosta zapeo i pao. Na mostu su još u toku radovi i vidio sam da padaju kamenja u Neretvu, pa sam pomislio da požurim preko makadamskog brijega dugog nekih 50-tak metara koji je formiran na cesti od kad su počeli radovi. Zapeo sam baš kad sam krenuo nizbrdo i poletio u stilu fudbalera koji slavi gol klizanjem na prsima po travi (LINK). Ja sam to odradio nizbrdo po makadamu. “Orlovi rano lete”. To je značilo da sam rasparao oba koljena, a tupi udar sam osjećao u njima svih prethodnih dana, lijevi lakat koji je zahvaćen najšire, ali je povreda najlakša, dok su najgore stradala oba dlana. Bilo je to na 6,5km od kuće pa sam malo isprao vodom koju sam nosio i vratio se nazad trčeći kako bi očistio i dezinficirao rane. Moja “medicina” na kraju nije bila sasvim efikasna pa sam ipak navečer morao u hitnu na previjanje dlanova. “Ranjenike ne smijemo ostaviti”. Sretan sam jer nisam ništa slomio. Uz bolove zbog kojih je bilo teško održavati koncentraciju (a moralo se) sam nastojao taj dan odraditi sve obaveze koje su me čekale sutradan – kako bih onda imao vremena sutra odraditi popravni. Već na trku nazad sam sračunao da mogu sve pomjeriti za jedan dan i zadnje dvije dužine uraditi u nedjelju. Boston je ionako u ponedjeljak pa ću opet imati tačno 15 dana od zadnje dužine. Izbacivanje nekog treninga ću lakše odraditi u taperingu. Tako sam dosad uspio odraditi sve što sam planirao. Dužina u nedjelju je bila 47km pa su bolovi u rukama zaboravljeni. Bolilo je sve ostalo.

31. 3. 2024. – O treningu

Sa današnjom dužinom od 32km sam završio glavni dio priprema i zadovoljan sam s tim da u period koji bi me trebao osvježiti ulazim zdraviji nego što sam bio ijednog trenutka od nove godine. Zadovoljstvo je veće jer sam više od pola priprema bio u strepnji hoće li treninge izdržati desno koljeno. Današnja dužina nije prošla po planu jer sam 26km trebao trčati u ciljanom tempu maratona za jesen, ali mislim da sam ipak nakupio malo više umora da bih izdržao. Ipak nije bilo ni loše i mislim da sa optimizmom mogu napasti sub3 maraton i u Bostonu.

Mart je obimom bio moj rekordan mjesec sa 596km. Samo obim naravno nije sve, pa ćemo na trci, koja je specifična i po usponima u drugom dijelu, vidjeti kako sam uspio ostalo uklopiti. Moje sedmice od početka priprema su bile ovakve: 40km – 63km – 90km – 100km – 111km – 88km – 94km – 132km – 100km – 164km – 140km. Trening koji sam radio nije preuzet iz knjige, već je sklopljen po mom ukusu nakon godina isprobavanja različitih struktura treninga i planova za maraton. Uvijek mi je samo maraton bio u fokusu, i zadnjih nekoliko godina radim po istim principima, uz određene preinake i eksperimentisanja. Posebno zadovoljstvo mi je to da su u protekle dvije godine i drugi koje sam uveo u tu strukturu ostvarili svoje ciljeve. To je trening koji može usvojiti moje tijelo, oporaviti se na vrijeme, apsorbirati i dobiti rezultatska poboljšanja. Uglavnom radim brdo ponedjeljkom, intervale utorkom, srijedom malo duži trk bliže srednjem ritmu, četvrtak i petak lagano, subota dužina i nedjelja lagano. Dužine su naizmjenično: spora i duža pa brža i kraća. Utorkom i četvrtkom radim i trening snage. Kako sam povećavao obim, to sam usporavao spora i oporavljajuća trčanja. Na osnovu ranijih iskustava nimalo nisam osjećao da je to problem, nego sam znao da je PLUS za moj trening. Srčani mišić najvažnije adaptacije dobija kroz sporo trčanje.

Uoči preostale dvije sedmice okrećemo se onom što donosi Boston. Putovanje, staza, vremenska prognoza, Expo, turističke opcije… Za početak je plan u zadnje dvije sedmice raditi treninge u popodnevnim satima jer će po našem vremenu moja trka imati start u 16 sati, a Edinina u 16:25. Moj start je iz vala 1, koral 6, a njen iz vala 2, koral 6.

2. 4. 2024. – Staza maratona

Uz svu istoriju koju nosi Bostonski maraton uoči same trke neminovne su priče, analize i kreiranja strategija kako pretrčati tu specifičnu stazu. Boston je trka koja nudi spust u prvom dijelu pa svako preambiciozan u toj fazi može nastradati i upropastiti svoj maraton. Boston traži više taktike od drugih, ravnih maratona jer nas između 26. i 34. kilometra očekuju četiri nezgodne Newton uzbrdice. Oni koji se potroše i unište svoje kvadricepse na nizbrdici, sigurno se u drugom dijelu neće lijepo provesti. Za ovo smo nastojali više trenirati i uspone/spustove, a koliko će to biti dovoljno, teško je procijeniti. U odličnom video prikazu staze ispod možete vidjeti da je, i pored zahtjevnih Newton brda (između 26. i 34. km), ona valovita i u ostalim fazama trke.

Ove godine je posebno to što su organizatori najavili da će se fokusirati na start trke u Hopkintonu. To mjesto je start od 1924., što znači da će ove godine biti proslavljen jubilarni 100. put.

Hopkinton – start maratona od 1924. godine

9. 4. 2024. – Opuštanje i odmor

Zadnjih deset dana se osjećam kao nikad zdraviji još od početka godine, više nemam nikakvih problema sa koljenom. Na kraju se sve složi ako se trudiš. Mislim da mi je forma na dosta visokom nivou, odnosno za oko 3h maraton. U ovoj fazi opuštanja i odmora više pokušavam osluškivati koliko sam se oporavio, ali procjene napamet su upitne, nekad djeluje kao da se i dalje osjećam teško na nekim treninzima. Predzadnja sedmica je bila na 85km, a u okviru nje sam imao i prvi slobodan dan (petak) nakon 37 vezanih dana u kojima sam uradio 56 treninga. Ukupno Strava kaže da sam imao ovakvu statistiku po vremenskoj količini rada: januar 28 sati, februar 47 sati, mart 61 sat.

Prekosutra putujemo, tako da slijede finalne pripreme i stalno provjeravanje vremenske prognoze. Taj dio je dosta zanimljiv jer je vrijeme u Bostonu jako nepredvidivo i Amerikanci to stalno ističu. Lets Run ima posebnu temu o tome koju ažuriraju iz dana u dan od 6. aprila (LINK). Prije nekoliko dana se činilo da bi moglo biti kiše i vjetra, a sad je prognoza da će biti vruće.

Pripreme se obavljaju i za turistički obilazak, vožnju rijekom Charles, akvarijum… Dobili smo i akreditacije za NBA utakmicu Boston – Charlotte, a dogovorili se i naći sa Erolom Mujanovićem, koji trči za svoju šestu Major zvjezdicu, isplanirali party poslije trke itd. Uglavnom biće zanimljivo u svakom smislu.

14. 4. 2024. – Dan pred trku

Trka je sutra, tradicionalno na Patriots’ Day, odnosno trećeg ponedjeljka u aprilu. Prethodnih dana smo dosta obilazili grad, ali smo uspjeli i odmoriti se. Danas nismo puno hodali i nakon ručka se nastojimo samo maksimalno sačuvati za sutra. Atmosfera je odlična prethodnih dana, nije moguće ne naići na trkače gdje god odemo i sve je u znaku Bostonskog maratona.

15. 4. 2024. – Boston Marathon

Rezultat od 3:20:35 jasno govori da trka nije prošla po planu, a šta je sve uticalo planiram pisati u posebnom osvrtu na Bostonski maraton. Edina je trčala dosta bolje, sa rezultatom 3:28:02, dok je Erol sa 4:26:42 trčao potpuno po planu (odnosno prema onome što smo pričali dva dana prije trke) i tako kompletirao Major put i upisao svoju šestu zvjezdicu. Za mene je ovaj maraton bio najveći san otkad se bavim trčanjem te discipline i samo učešće je bilo ogromna stvar. O fantastičnoj atmosferi i organizaciji kakvu ja nisam vidio u svojih 29 maratona – u sljedećima danima… sad je na redu Boston Fan Fest!

 

Vaši komentari

Banner